12. rujan

2016. – Naše društvo se temelji na ideji da nam znanost pomaže u donošenju dobrih, solidnih odluka. Međutim, konflikt interesa je postao norma u gotovo svim područjima znanosti. Posebno je to vidljivo u kemijskoj industriji gdje se kompanije proizvođači pesticida predstavljaju kao biotehnološke kompanije i kompanije koje se specijaliziraju u genetici, ili u prehrambenoj industriji gdje grupe koje promoviraju interese grana industrije utječu na izdavanje znanstvenih članaka i prehrambenih smjernica.

12. rujna 2016. godine u časopisu „JAMA Internal Medicine“ objavljen članak koji je rasvijetlio okolnosti pod kojima su neki sastojci hrane u znanosti o prehrani postali od presudne važnosti, a drugi su namjerno stavljeni u pozadinu i ostali tamo desetljećima. [1] Tako su lako potkupljivi znanstvenici desetljećima utjecali na mišljenje liječnika i načina na koji se prehranom borimo protiv bolesti.

Naime, američka industrija šećera je 60-tih godina prošlog stoljeća platila troje Harvardskih znanstvenika kako bi zasićene masti prikazali kao isključive promotore bolesti srca. Oni su tada od trgovačke organizacije Sugar Research Foundation (današnji naziv Sugar Association) koja podupire industriju šećera dobili 6.500 USD (sadašnjih 49.000 USD) [1] kako bi objavili preglednu studiju o šećerima, mastima i bolestima srca. Njihova je studija objavljena u prestižnom časopisu „New England Journal of Medicine“ gdje je minimizirala vezu šećera s bolestima srca, i svu pažnju preusmjerila na zasićene masnoće – tako je oblikovana cjelokupna znanstvena diskusija u sljedećem periodu.

Ovi znanstvenici više nisu živi – no njihova je studija desetljećima utjecala na kretanja u znanosti o prehrani:  D. Mark Hegsted kasnije je radio u USDA, krajem sedamdesetih je pripremao nacrt za američke prehrambene smjernice gdje je učvršćena uloga zasićenih masti kao uzročnika bolesti srca i uloga šećera kao „prazne kalorije“ koja je uglavnom vezana za pojavu karijesa, i Frederick J. Stare koji je bio predsjednik odjela za prehranu na Harvardu. [2]

Već 50-tih godina prošlog stoljeća počele su se pojavljivati studije koje su ukazivale na vezu između prehrane s visokim udjelom šećera i visoke razine bolesti srca u SAD-u. Nešto kasnije, 60-tih godina je Ancel Keys radio na teoriji da zasićene masnoće i dijetalni kolesterol igraju ulogu u razvoju bolesti srca. John Hickson, vodeći egzekutivac tadašnje američke industrije šećera kontaktirao je Harvardske znanstvenike, izabrao članke i financirao preglednu studiju s ciljem da se u dobrom svijetlu piše o šećerima. Kako su Harvardski znanstvenici radili na studiji, slali su nacrte Hicksonu koje je odgovarao da je zadovoljan s onim što su napisali. [1] Nakon što je pregledni članak objavljen, debata o šećeru je utihnula, dok su nisko-masne dijete dobile zeleno svijetlo od mnogih znanstvenih autoriteta i postale nutricionistička mantra.

Tek su odnedavno Američka organizacija za srce (American Heart Association) i WHO počeli upozoravati o dodanim šećerima koji također povisuju rizik od bolesti srca: današnji podatci ukazuju da rafinirani šećer, posebno šećerni napitci, predstavljaju rizične faktore za pojavu kardiovaskularne bolesti!

Studija o ovom financiranju znanstvenika: Kearns CE, Schmidt LA, Glantz SA. Sugar Industry and Coronary Heart Disease Research. A Historical Analysis of Internal Industry Documents. JAMA Intern Med. 2016;176(11):1680–1685.

Izvori:
1. A. O’Connor, How the Sugar Industry Shifted Blame to Fat, The New York Times, nytimes.com, 12.09.2016..
2. Possiamo fidarci sempre della “scienza”? La storia dello zucchero bianco e le malatie cardiache, Newsletter “Psicoalimentazione”, 24.03.2018..

• natrag na kalendar