Christiaan Eijkman – potraga za prvim vitaminom

1912. godine završava trideset-godišnja potraga za vitaminom B1 – tiaminom. U to vrijeme bolest beri-beri javljala se u većem dijelu Azije, sve do Japana. Dok je japanski liječnik Kanehiro Takaki smatrao da je uzrok bolesti nedovoljan unos proteina, nizozemac Christiaan Eijkman (11.08.1858. – 05.11.1930.), na radu u Džakarti, bio je u potrazi za mikrobiološkim uzročnikom bolesti.

Eijkman, uporan i metodičan, vrlo brzo isključuje mikrobiološki uzrok, a nakon analize nekonzistentnih rezultata pokusa na kokošima, u razgovoru sa slugama doznaje da su oni neko vrijeme nabavljali kuhanu rižu za kokoši iz bolničke kuhinje. Kako je zaključio sa se u kuhanoj riži, kojom su hranjene njegove kokoši bit problema, dao se na njeno proučavanje. Vrlo je brzo saznao da se za vojne potrebe koristi polirana riža, jer se smeđa riža brzo kvari u tropskim uvjetima (nastaje užeglost).

Eijkman konačno otkriva je da je pravi uzrok bolesti beri-beri nedostatak neke tvari koja se mora nalaziti u ovojnici riže. Ova je spoznaja kasnije dovela do koncepta i otkrića vitamina, a za to je 1929. godine nagrađen Nobelovom nagradom iz fiziologije medicine. Radi Eijkmanove bolesti, drugi istraživači nastavljaju njegov rad, a posebno je značajan Gerrit Grijns, koji je već 1901. godine bio na dobrom putu ka otkrivanju prvog vitamina.