Epigenetički utjecaj fruktoze

13.01.2017. – Fruktoza je postala uobičajena u hrani u zapadnom svijetu: prosječni Amerikanac 2014. godine konzumirao je 12,2 kilograma fruktoze – 33 grama dnevno. [1] Nizozemci dobi 7-69 godina troše prosječno 15 g čiste fruktoze dnevno, iz glavnih izvora gaziranih pića, sokova i voća [2], za pretpostaviti je da je slična konzumacija u većini zemalja Europske Unije.

Fruktoza u kristalu pojavila se na tržištu SAD krajem 1980-tih godina, a pružila je mnogo tehnoloških funkcija jer se lako otapa, ne razgrađuje se, može dugo ostati u prerađenoj hrani ne formirajući kristale, kada se peče daje poželjnu boju i hrskavost kore, a kada se smrzava sprečava stvaranje kristalića leda. Kao rezultat svega nabrojanog počela se pojavljivati u raznoj prerađenoj hrani, od jogurta do sladoleda, keksa i kruha. [3] Pogledajte deklaracije gotovih prehrambenih proizvoda koje kupujete, posebno raznih napitaka, vjerojatnost da ćete pronaći fruktozu vrlo je visoka (a čest je i glukozno-fruktozni sirup zbog svoje niske cijene)!

Studija iz američkog UCLA otkrila je da fruktoza može oštetiti ili promijeniti gene u mozgu koji su povezani s dijabetesom, kardiovaskularnim bolestima, Alzheimerovom bolešću, pa sve do poremećaja pažnje uzrokovane hiperaktivnošću. Iako provedena na štakorima, pokazuje da više fruktoze u prehrani producira oštećenje pamćenja, više razine glukoze, triglicerida i inzulina u krvi. Otkriveno je da fruktoza djeluje tako da skida ili dodaje biokemijsku grupu na citozin (jedan od 4 nukleotida koji gradi DNA), a time se uključuju ili isključuju geni u mozgu (tzv. epigenetički učinak). Druga istraživanja pokazuju da fruktoza oštećuje komunikaciju između moždanih stanica, te da dugotrajna prehrana bogata fruktozom smanjuje mogućnost mozga da uči i pamti informacije. [1]

Studija nezavisnih istraživača sa Sveučilišta u Kaliforniji Davis (University of California Davis) istraživala je čistu fruktozu i njen utjecaj na metabolizam čovjeka. U testu koji je trajao dva tjedna, mladi ljudi su boravili u kontroliranim uvjetima u laboratoriju, dobivali su hranu i piće koje je bilo zaslađeno glukozom, fruktozom ili kukuruznim sirupom. Grupa koja je dobivala glukozu nije imala značajne promjene, grupe koje su dobivale fruktozu i kukuruzni sirup imali su 25% povećanje triglicerida i LDL kolesterola. [3]

Na svu sreću, hrana koja sadrži masnu kiselinu DHA – reverzibilno popravlja oštećenja koja su nastala fruktozom, odnosno jača sinapse u mozgu i poboljšava učenje i pamćenje što je vrlo bitno za djecu!

Ne trebate se bojati konzumacije voća koje prirodno sadrži fruktozu – ono sadrži vlakna koja će usporiti njenu apsorpciju, a ima i drugih zdravih spojeva koji štite mozak i tijelo.

Izvori: