“Free-range” prevara potrošača

Print Friendly, PDF & Email

 

 

14.07.2013. – Iz Australije stiže vijest da gotovo 30% jaja označenih “free-range” – iz “slobodnog uzgoja” upravo to i nisu. Standard o zaštiti životinja predviđa gustoću od 1500 kokoši na jedan hektar (6,7 m2 po kokoši). Međutim Australska Udruga za jaja (Australian Egg Corporation) ukazuje da 30% farmi koja jaja označava iz “slobodnog uzgoja” ima gustoću veću od 20,000 kokoši po hektaru, odnosno kokoši imaju manje od 0,5 m2 prostora.

Iako je standard usvojilo resorni državni ministar u 2002. godini, isti se očito ne provodi jer ne postoji pravna definicija termina “slobodan uzgoj”. Standard ostaje proizvoljan, općeprihvaćen je kao preporuka i ne postoje zakonske pretpostavke za njegovo striktno provođenje. Bilo je čak i nekoliko slučajeva gdje su jaja iz baterijskog uzgoja označena u prodaji kao jaja iz “slobodnog uzgoja” u svrhu ostvarivanja veća ekonomske zarade. Nakon što je prevara otkrivena, proizvođači su kažnjeni sa 50.000 dolara radi krivog deklariranja, ali ne i radi kršenja standarda o zaštiti životinja.

Gustoća kokoši po metru kvadratnom nije jedini parametar slobodnog uzgoja, tu je važno i vrijeme provedeno vani koje mora biti najmanje 8 sati dnevno. Važna je i zaštita od predatora, te osiguranje čiste i nekontaminirane zemlje.

Australske ankete pokazuju da 85% potrošača koji se opredjeljuje za jaja iz slobodnog uzgoja čini to zbog dobrobiti životinja.

Što trebate znati?

Termin “slobodan uzgoj” različito se definira u raznim državama, a negdje je isti nepostojeći.

Primjer, u SAD-u, jaja dobivena od kokoši koje samo djelić vremena provedu na otvorenom mogu se deklarirati iz “slobodnog uzgoja”.

Da bi jaje u Europskoj Uniji moglo nositi oznaku iz “slobodnog uzgoja” kokoš mora imati najmanje 4 m2 prostora.

Izvori:
Magazin Nexus, br.73, lipanj/srpanj 2013
Crikey.com.au
Wikipedia