Klorpirifos

Klorpirifos je ne-sistemski insekticid. Primjenjuje se na lišću biljaka (povrće, voćke, vinova loza), kao zaštita plodova naranče, grejpa, limuna i drugih citrusa. Djeluje na nervni sustav kukaca, životinja i čovjeka gdje inhibira enzim acetilkolinesterazu. (1)

Klorpirifos ostaje u tlu tjednima ili godinama dok ne bude razgrađen. U tlu se razgrađuje pod utjecajem ultraljubičaste svjetlosti i kemikalija, na razgradnju utječu temperatura i pH tla (sporije se razgrađuje u kiselim tlima). Klorpirifos je sveprisutan u okolišu, hrani, zraku, magli, a pronađen je na snijegu i ledu Arktika. Opasan je za pčele medarice, vrlo je toksičan za vodene beskralježnjake, slatkovodne ribe, morske organizme i one koje žive u estuarijima. Otrovan je za mnoge vrste ptica: divlje patke nesu manji broj jaja kojima je ljuska vrlo tanka i krhka, a mnogo mladih pačića ugiba. (1) Na taj problem ukazala je Rachel Carson davne 1962. godine u knjizi „Tiho proljeće“ gdje je napisala: “Dolazak proljeća više ne najavljuju jata ptica koja se odnekud, s juga, vraćaju, a rana jutra, nekad ispunjena njihovim veselim cvrkutom i pjevom, sada su čudno tiha”, uvidjevši da moderno čovječanstvo koristi prevelik broj kemikalija koje uništavaju prirodu, a čovjek kao da je zaboravio da je on sam dio prirode, te da će se njegova prividna nadmoć nad ekosustavima u konačnosti negativno odraziti na njega samoga.

Kod čovjeka se klorpirifos rasprostranjuje po tkivima gdje nastaje toksični razgradni produkt klorpirifos okson koji se veže na enzim koji kontrolira komunikaciju između živčanih stanica – acetilkolinesterazu. (1) U uobičajenim uvjetima nakon aktivacije živčane stanice, acetilkolinesteraza ju isključuje. Naprimjer, ako živčana stanica stimulacijom uzrokuje mišićnu kontrakciju, bitno je da se njena aktivnost smiri kako bi se mišićno vlakno odmorio za sljedeću kontrakciju. Važni ciljni organi ovog mehanizma su mišići, žlijezde slinovnice, probavni sustav, srce i mozak. Klorpirifos koči acetilkolinesterazu koja više ne može isključiti ciljne stanice, te dolazi do pretjerane stimulacije. Taj je mehanizam dovoljno jak za ubijanje insekta, dok  veće doze oštećuju ljudski organizam. Klinički simptomi trovanja organofosfornim insekticidima (gdje spada klorpirifos) su: kontrakcija zjenica, povećano slinjenje, mučnina, vrtoglavica, smušenost, konvulzije, neželjeno uriniranje i defekacija, u težim slučajevima dolazi do prestanka disanja i smrti.

Zabrinutost oko moguće neurotoksičnosti organofosfornih insekticida potječe od studija provedenih na štakorima gdje su mnogo manje količine od onih koje izazivaju simptome trovanja uzrokovale neurološka oštećenja pomlatka. Organofosforni insekticidi pronađeni su 2003. godine u amnionskoj tekućini trudnica, a 2005. godine je dokazano da prolaze kroz placentarnu barijeru postajući rizik za mozak fetusa u periodu intenzivnog razvoja. Provedene kohortne studije iznova pokazuju vezu kognitivne funkcije djeteta i ekspozicije klorpirifosu kod majki, kao onih što žive u ruralnim područjima, tako i onih iz gradskih područja gdje ima manje direktne izloženosti ovom insekticidu. (2) Jedno je istraživanje uključivalo žene koje su bile u kontaktu s klorpirifosom i njihovu djecu od rođenja do 3 godine. Djeca kod kojih je u krvi otkriven klorpirifos su zaostajala u rastu i razvoju za razliku od onih kojima nije nađen klorpirifos. Ta djeca su imala mnogo veću incidenciju poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD). Studija iz 2012. godine otkrila je da klorpirifos izaziva smanjeni kvocijent inteligencije, naročito kod dječaka. (1) Ekspozicija agrikulturnim organofosfornim insekticidima dovodi do depresije, glavnom uzroku samoubojstva. Istraživanja iz Španjolske pokazuju da je broj samoubojstva veći u zonama s većom upotrebom organofosfornih insekticida. (3)

U Europskoj uniji se organofosforni insekticidi (paration, malation, paration-metil, klorpirifos, diazinon, diklorvos, fosmet, fenitrotion, tetraklorvinfos, azametifos, metil azinfos i drugi) koriste radi niske cijene i širokog spektra djelovanja – 2003. godine prodano je 1.226 tona klorpirifosa. (1) 2001. godine je američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) zabranila primjenu klorpirifosa u većini zatvorenih objekata, naročito kućama i stanovima zbog štetnog učinka na zdravlje ljudi, a posebno djece. Vrlo je štetan ako se udahne, dođe u kontakt s kožom ili očima ili se unese u organizam putem hrane. (1) Ministarstvo poljoprivrede RH održava popis registriranih sredstava za zaštitu bilja (fis.mps.hr) , gdje se pretragom po ključnoj riječi vidi da je u studenom 2016. registrirano 9 proizvoda s klorpirifosom, od kojih je jednom isteklo odobrenje, ali se može koristiti do rujna 2017. godine.

EU prati ovaj pesticid te podnosi izvještaj o sadržaju pesticida u ljudskoj hrani u svim zemljama članicama, odnosno EFSA objavljuje godišnji izvještaj o reziduama pesticida (Annual Pesticide Residue Report). Program pokriva 209 pesticida (4).

Obavijest za potrošače sa web stranice Hrvatske agencije za hranu (hah.hr)

Izvori:
(1) Kuhar Rodjena Marija. Klorpirifos – kemijska struktura. Hrvatski fokus, 10.01.2014., www.hrvatski-fokus.hr, pristupljeno 10.12.2014.
(2) Virginia Rauh, Srikesh Arunajadai, Megan Horton, Frederica Perera, Lori Hoepner, Dana B. Barr, Robin Whyatt: Seven-Year Neurodevelopmental Scores and Prenatal Exposure to Chlorpyrifos, a Common Agricultural Pesticide. Environ Health Perspect 119:1196–1201 (2011).
(3) Organophosphate insecticides, Pesticides News No.34, December 1996, p20-21, pan-uk.org
(4) The 2013 European Union report on pesticide residues in food. EFSA, Parma, Italy. EFSA Journal 2015;13(3):4038

• natrag na popis