Krom
Krom (kemijski znak: Cr, engleski naziv: chromium) je u ljudskom metabolizmu otkriven kao dio tzv. “glukoza-tolerans faktora”, što je spoj koji je potreban za održavanje normalne koncentracije glukoze u krvi i rad inzulina. Krom kao dio ovog kompleksa djeluje sinergistički s inzulinom kako bi omogućio primanje glukoze i njen ulazak u stanicu. Krom također ima ulogu u ostalim metaboličkim aktivnostima ovisnim o inzulinu, u metabolizmu lipida i proteina. Istraživanja su potvrdila sklonost manjku kroma kod starijih osoba, koja se može povezati sa poremećajima u metabolizmu glukoze kod starijih osoba. Jedan od prilično reklamiranih proizvoda je krom pikolinat, suplement kroma vezanog na pikolinsku kiselinu. Iako krom poboljšava rad inzulina i bolji metabolizam šećera, još uvijek nema jasnih dokaza da krom može pomoći kod sticanja tjelesne mase, izgradnje mišića ili mršavljenja, odnosno veće potrošnje masnog tkiva.
Međutim, tolerancija glukoze odnosno rezistencija na inzulin često je prouzročena deficitom kroma, osobito kod starijih osoba. I tu se suplementiranjem kroma može poboljšati takva situacija. Također suplementiranje može pomoći u stabiliziranju metabolizma osobama koje jedu velike količine slatkog i čokolade, te pomoći u odvikavanju neutraliziranjem “želje za slatkim”. Ipak, rezistencija na inzulin ne mora biti samo uzrok deficita kroma, pa se kod vlastoručnog uzimanja kroma treba uvijek prije posavjetovati s liječnikom. To je osobito važno za dijabetičare, jer naglo popravljanje količine kroma u organizmu moće smanjiti rezistenciju na inzulin, i time poremetiti uobičajeni ritam kod dijabetičara tip I, koji svakodenevno uzimaju inzulinsku terapiju.
Promet i ravnoteža kroma u organizmu
Krom se u hrani obično nalazi u obliku kompleksa s organskim tvarima, i kao takav se spremno apsorbira u organizam. U obliku anorganskih soli je iskorištenje vrlo loše. Također, cjelovite žitarice imaju veći udio kroma nego procesirane. Hrana s primjesama kiselog umaka ili druge kisele namirnice kuhana u posudama od kromiranog (“nerđajućeg”) čelika također može ponekad dodati nešto kroma u obrok.
Deficit kroma
U životu modernog čovjeka, gdje se ponuda hrane svodi na police supermarketa, s nižeklasnim osiromašenim voćem i povrćem moguć je deficit kroma. Osobito ako se uzme sklonost ka raznim vrstama slatkiša i opterećenju inzulina, koje procesirana i ukusu prilagođena hrana zasnovana na bijelom brašnu predstavlja. Krom se prilično lako gubi iz organizma, putem urina, znoja, žuči, kose i noktiju. To dodatno potiče tjelovježba ili ozljede tkiva, te velika potrošnja energije općenito (ne zaboravimo, krom je potreban za svaki unos glukoze u stanicu). Posljedica nedostatka kroma je rezistencija na inzulin, učestalom hiperglikemijom i poremećajem u metabolizmu masti. U klinički slučajevima, deficit kroma je zabilježen kod dugotrajne parenteralne prehrane formulama koje ne sadrže krom. Stanje se vrlo lako popravlja unosom kroma u organizam, a učinkovita kontrola ravnoteže glukoze u krvi vraća.
Toksičnost kroma i maksimalne doze
Zabilježena je iritacija kože kod unosa visokih doza kroma parenteralno. Nema zabilježenih oblika toksičnosti od uzimanja kroma putem prehrambenih izvora. Treba razlikovati vrste kroma. U hrani se prirodno nalazi krom u obliku koji je naš organizam spreman iskoristiti i koji nije toksičan za nas. Međutim, krom koji se koristi u industriji i dolazi u nekim prirodnim mineralnim rudama dolazi u oblicima koji su toksični po ljudski organizam. Tako je npr. kalij bikromat otrovan za nas, a uobičajeni je reagens za laboratorijske potrebe.
Nove prehrambene preporuke USDA (Američkog ministarstva poljoprivrede) koje su zamijenile RDA vrijednosti kao preporučeni unos kroma, donose za svaki nutrijent gornju granicu tolerancije unosa (Tolerable Upper Intake Levels). Međutim, radi manjkavosti trenutno dostupnih podataka o toksičnosti visokih doza kroma, zauzet je stav da se preporuča unos kroma isključivo putem hrane, a ne iz suplemenata. Time nije određena granica tolerancije unosa kroma u organizam, ali to ne znači da je krom sigurna tvar u neograničenim količinama, stoga o uzimanju kroma uvijek treba konzultirati liječnika. Ne preporučuje se uzimati krom u količinana većim od trostruke vrijednosti DRI.
DRI
Izvori u hrani
Dobri izvori kroma su cjelovite žitarice, krompir, školjke kamenice, jetrica i iznutrice, plodovi mora, puretina, piletina, sir i drugo meso. Pekarski kvasac je bogat izvor kroma i drugih oligoelemenata, osobito jer se nalazi u kompleksnom obliku, lako iskoristiv (eng. brewer’s yeast).
Sadržaj kroma po tipičnom jediničnom serviranju:
Serviranje | mcg Cr |
brokula, 1 šalica, kuhana | 22 mcg |
puretina, batak, 100 g, kuhan | 10,4 mcg |
sok od grejpa, 1 šalica | 7,5 mcg |
šunka, 100g | 3,6 mcg |
krompir, pire, 1 šalica | 2,7 mcg |
sok od naranče, 1 šalica | 2,2 mcg |
grašak, 1 šalica, kuhani | 2,2 mcg |
Autor:
Branimir, Dolibašić, dipl.ing., nutricionist