Linus C. Pauling – dvostruki nobelovac

Print Friendly, PDF & Email

 

 

Linus Carl Pauling (28.02.1901.-19.08.1994.) američki fizičar, kemičar, biokemičar i autor, dvostruki nobelovac.

Već kao dječak bio je vrlo načitan, njegov je otac pisao mjesnim novinama moleći čitatelje da ga savjetuju koje štivo da dalje preporuči svom sinu. Negdje u trinaestoj godini zaintrigirao se kemijom nakon što mu je vršnjak pokazao nekoliko kemijskih eksperimenata: “Priroda kemijske veze, elektroni, veoma su me zainteresirali. I to je onda, u biti, priča mog života” kazao je sam Pauling.

S trideset godina postaje redoviti profesor i predstojnik Odsjeka za kemiju i kemijsko inženjerstvo na Caltechu – California Institute of Technology. U tridesetdrugoj postaje najmlađi član američke Nacionalne Akademije Znanosti. 1939. godine izdaje svoje kapitalno djelo koje je zauvijek iz temelja izmijenilo kemiju i znanost: “Priroda kemijske veze i struktura molekula i kristala” (The Nature of the Chemical Bond, and the Structure of Molecules and Crystals). Knjiga je do danas najcitiranija znanstvena knjiga u svijetu.

Nakon 2. Svjetskog rada, Albert Einstein i Linus Pauling, sa drugim znanstvenicima, utemeljuju Odbor atomskih znanstvenika za hitna stanja, čiji je zadatak bio informirati ljude o otkriću fisije i izrade atomske bombe. Pauling je tada započeo borbu protiv nuklearnih pokusa u atmosferi, protiv oružja i rata. Zajedno sa svojom suprugom, obraća se javnosti, vodi predavanja, organizira javne proteste protiv nuklearnih pokusa u atmosferi, protiv rata u Vijetnamu, protiv američke politike prema latinoameričkim zemljama i Kubi. Najpoznatija je njegova peticija za obustavu svih nuklearnih pokusa u atmosferi u svijetu, koju je potpisalo 2000 američkih znanstvenika, a ukupno i više od 11000 znanstvenika i neznanstvenika iz cijelog svijeta. Peticiju je Pauling predao generalnom sekretaru UN-a D. Hammarskjöldu.

Kako je pedesetih je godina u SAD-u vladala politika netolerancije, Pauling je optuživan da je komunist i subverzivac, što je porekao nebrojeno mnogo puta. Oduzeta mu je putovnica i 1952. godine nije mogao prisustvovati međunarodnoj konferenciji o strukturi proteina i biomolekula u Londonu. Kako je u to vrijeme radio na rješavanju strukture DNA, mnogi su poslije kazali da bi Pauling došao do rezultata prije od Watsona i Crick-a, samo da je mogao pisustvovati konferenciji.

1954. godine Švedska akademija znanosti dodjeljuje mu Nobelovu nagradu za kemiju za njegovo istraživanje prirode kemijske veze.

1955. godine izrađuje Mainau deklaraciju u kojoj je među ostalim napisao: “Svi narodi moraju donijeti odluku o odbacivanju sile kao posljednjeg odgovora. Ako to nisu spremni učiniti, prestat će postojati.” Deklaraciju su potpisala 52 nobelovca.

1962. godine Pauling dobiva još jednu Nobelovu nagradu – ovaj put za mir. Sam Pauling uvijek je smatrao kako je nagradu trebala dobiti njegova žena ili ju bar podijeliti s njime.

Nakon više od desetljeća truda u borbi protiv nuklearnih pokusa, Pauling ipak postiže svoj cilj: 1964. godine postignut je međunarodni dogovor obustave nuklearnih pokusa u atmosferi (nisu potpisale jdino Kina i Francuska). U obraćanju američkoj naciji, Kennedy je tom prilikom istaknuo kako dijeli etičke stavove s Paulingom. Svoju borbu protiv nuklearnog oružja Pauling opisuje u knjizi “Nikad više rata” (No More War).

Sedamdesetih godina se intenzivnije počinje baviti biokemijom vitamina i minerala u ljudskom organizmu. Istražuje primjenu vitamina u prevenciji i liječenju karcinoma. Svojim radovima utemeljuje ortomolekularnu psihijatriju i medicinu. Smatra da se dobro zdravlje, prevencija i liječenje bolesti temelje na psihičkom i enzimatskom djelovanju specifičnih nutrijenata (vitamina, minerala i aminokiselina), bilo da su normalno prisutni u tijelu, ili ih je potrebno unositi hranom.

Pauling postaje strastveni zagovornik i korisnik upotrebe megadoza vitamina C pri prevenciji i liječenju mnogih bolesti, od prehlade do karcinoma i AIDS-a, pri održavanju optimalnog zdravlja i produljenju života. Njegove pretpostavke danas su predmet brojnih studija. Pauling je o svojim razmatranjima na polju ortomolekularne medicine napisao nekoliko knjiga: Vitamin C i prehlada (Vitamin C and the Common Cold), Rak i vitamin C (Cancer and Vitamin C) i Kako živjeti dulje i osjećati se bolje (How to Live Longer and Feel Better).

Pauling je općenito bio zagovornik zdravog i kvalitetnog življenja. Prvi je u svijetu izradio statističko istraživanje o štetnom utjecaju pušenja na zdravlje. Njegova je poznata izjava:

Ako želite živjeti bijednim životom, jedino što morate učiniti je početi pušiti cigarete.

Do umirovljenja radi u Centru za studij demokratskih institucija (Center for the Study of Democratic Institutions) u Santa Barbari, kao profesor na sveučilištima u San Diegu i Stanfordu te, skoro do kraja života, kao ravnatelj Linus Pauling instituta znanosti i medicine (Linus Pauling Institute of Science and Medicine) koji je osnovao 1973. u Kaliforniji, a koji je 1996. prešao u Institut Linus Pauling pri Oregonskom državnom sveučilištu (Oregon State University).

Pauling je dobitnik 50 počasnih doktorata koje su mu dodijelila sveučilišta diljem svijeta, među njima i Sveučilišta u Zagrebu, autor je više od 1000 radova s polja znanosti i mirotvorstva.