Mangan
Fiziološka funkcija mangana (kemijski znak: Mn) primarno uključuje ulogu kofaktora za određene enzimske sustave. Tako je kofaktor za enzime koji provode reakcije hidrolize, fosforilacije, dekarboksilacije i transaminacije. Također potiče aktivnost enzima transferaza poput glikozil transferaze. Uključen je u sintezu glutamina putem glutamin sintetaze. Ipak, ono po čemu se može najviše pronaći u popularnoj literaturi je sudjelovanje u radu superoksid dismutaze (SOD), jednog od glavnih endogenih antioksidansa. U metaboličkom smislu bitan je za regulaciju iskorištenja šećera za dobivanje energije.
Promet i ravnoteža mangana u organizmu
Mangan je u organizmu regulacijski povezan s cinkom i bakrom, s kojima je u stalnom međuodnosu dinamičke ravnoteže. Svaki unos bakra ili cinka koji prelazi uobičajene količine može dovesti do poremećaja statusa mangana.
Deficit mangana
Slučajevi deficita mangana kod čovjeka nije zabilježen u stručnoj literaturi. Eksperimenti sa životinjama gdje je umjetno izazvan deficit mangana rezultirali su slabim rastom i poremećajem reproduktivnih sposobnosti kod miševa.
Toksičnost mangana i maksimalne doze
Jednako kao i u slučaju deficita, nisu zabilježeni slučajevi trovanja manganom putem prehrane. Ipak, to ne znači siguran unos neomeđenih količina ovog mikrominerala. Zabilježeni su slučajevi trovanja manganom u rudnicima i čeličanama usljed inhalacije prašine ili isparenja bogatih manganom. Posljedice toksičnosti očitovale su se poremećajem rada centralnog nervnog sustava, a u literaturi su opisane kao “mangansko ludilo”.
Nove prehrambene preporuke USDA (Američkog ministarstva poljoprivrede) koje su zamijenile RDA vrijednosti kao preporučeni unos mangana, donose za svaki nutrijent gornju granicu tolerancije unosa (Tolerable Upper Intake Levels). Za mangan je to 11 mg dnevno za odrasle osobe.
| STAROSNA DOB | TOLERIRANI UNOS MANGANA mg/dan |
| 0-6 mj | – |
| 7-12 mj | – |
| 1-3 g | 2 mg |
| 4-8 g | 3 mg |
| 9-13 g | 6 mg |
| 14-18 g | 9 mg |
| 19-70 g | 11 mg |
| TRUDNICE | |
| < 18 g | 9 mg |
| 19-50 g | 11 mg |
| DOJILJE | |
| < 18 g | 9 mg |
| 19-50 g | 11 mgž |
Preporučeni unos
DRI (Daily Reference Intakes) vrijednosti preporučenog dnevnog unosa mangana
| DOJENČAD | DJECA | ||
| 0-6 mj | 0,003 mg | 1-3 g | 1,2 mg |
| 7-12 mj | 0,6 mg | 4-8 g | 1,5 mg |
| ŽENE | MUŠKARCI | ||
| 9-13 g | 1,6 mg | 9-13 g | 1,9 mg |
| 14-18 g | 1,6 mg | 14-18 g | 2,2 mg |
| 19-30 g | 1,8 mg | 19-30 g | 2,3 mg |
| 31-50 g | 1,8 mg | 31-50 g | 2,3 mg |
| 51-70 g | 1,8 mg | 51-70 g | 2,3 mg |
| > 70 g | 1,8 mg | > 70 g | 2,3 mg |
| TRUDNICE | DOJILJE | ||
| < 18 g | 2 mg | < 18 g | 2,6 mg |
| 19-30 g | 2 mg | 19-30 g | 2,6 mg |
| 31-50g | 22 mg | 31-50 g | 2,6 mg |
Izvori mangana u hrani
Nema posebnih slučajeva u kojima se ide na fortificiranje hrane manganom. Za takvo nešto, uz iole šarolikiju prehranu, nema niti potrebe, jer se u malim količinama nalazi u raznim skupinama hrane, osobito u orašastim plodovima i sjemenkama, skupa s drugim oligoelementima. Dobri izvori mangana su primarno orasi i orašasti plodovi, pšenične klice, cjelovite žitarice, školjke, osobito kamenice, krumpir, tofu, čokolada, crni čaj. Umjerene količine mangana pružaju voće i povrće, prije svega ananas, grejpfrut, i sok od rajčice. U malim količinama, mangan možemo naći u mliječnim proizvodima te mesu.
Sadržaj mangana po tipičnom jediničnom serviranju:
| pšenične klice, 2 jušne žlice | 2,8 mg |
| pekan orah, 1/4 šalice | 2,7 mg |
| integralna pšenična tjestenina, 1 šalica | 1,9 mg |
| sjemenke bundeve, 1/4 šalice | 1,7 mg |
| zobena kaša, kuhana, 1 šalica | 1,4 mg |
| ananas, svježi 1/2 šalice | 1,3 mg |
| školjke kamenice, kuhane 100 g | 1,2 mg |
| sok od ananasa, 1/2 šalice | 1,2 mg |
| sok od rajčice, 1 šalica | 1,0 mg |
| špinat, 1/2 šalice | 0,9 mg |
| tofu, 1/2 šalice | 0,8 mg |
| kupine, 1/2 šalice | 0,9 mg |
| smeđa riža, kuhana, 1/2 šalice | 0,9 mg |
| bademi, 1/4 šalice | 0,8 mg |
| sok od grejpfruta, 1 šalica | 0,9 mg |
| sjemenke suncoketa, 1/4 šalice | 0,7 mg |
Autor:
Branimir Dolibašić, dipl.ing., nutricionist
