Occupy Our Food Supply
27.02.2012. Advance.hr – Occupy pokret u SAD-u možda još uvijek nije uspio srušiti bankarski lobi i principe neo-liberalnog kapitalizma, ali borba protiv korporativne dominacije jača iz dana u dan. Iz te perspektive, fenomen Occupy predstavlja jedan od najznačajnijih pokreta do sada. Esencija ovog pokreta je da se ljudi sastaju i intenzivno raspravljaju o svijetu u kojem živimo. Otvoreno se kritizira moć korporacija sadašnjost koja je u svakom pogledu podređena isključivo utjecaju krupnog kapitala.
Ono što je započelo kao ulični prosvjed protiv vladavine “1%” do sada, u relativno kratkom vremenu, evoluiralo je u mnoge druge važne sfere. Od iznimne je važnosti da takav otpor buja i raste upravo u SAD-u, razlog je jednostavan – većina dominantnih transnacionalnih korporacija dolazi upravo iz Amerike. Jedna “grana” Occupy otpora fokusirala se na prehrambenu industriju – možda i najvažniju industriju o kojoj svi ovisimo.
Danas (27.2.2012.) pokreće se akcija koju su aktivisti nazvali “Okupirajmo naše izvore hrane!” (eng. “Occupy our food supply”). U znak potpore pokretu Dr. Vandana Shiva, istaknuta zastupnica protiv korporativne dominacije hrane, objavila je tekst na portalu grist.org.
Indijka Vandana Shiva (r. 5.11.1952.) autorica je preko 20 knjiga i oko 500 stručnih radova u nekim od najznačajnijih znanstvenih i tehnoloških časopisa. Doktorirala je 1978. na sveučilištu University of Western Ontario u Kanadi s radom “Skrivene varijable u kvantnoj teoriji”, danas živi i radi u Delhiju.
Donosimo vam slobodni prijevod njene kolumne s engleskog jezika:
“Dr. Vandana Shiva: Okupirajmo naše izvore prehrane!”
“Najveće korporativno preuzimanje naše planete je preotimanje prehrambenog sektora, taj čin ima nemjerljive posljedice za planetu Zemlju i sve njene stanovnike. Od sjemena do farme, od dućana do stola, korporacije žele apsolutnu kontrolu nad cijelim biodiverzitetom, zemljom i vodom. Oni žele nadzor nad načinima putem kojih se hrana uzgaja, procesuira i dostavlja. A u nastojanju da zadobiju tu kontrolu, uništavaju ekološke procese na planeti, naše farme, naše zdravlje i našu slobodu.
Sve počinje sa sjemenom. Monsanto i nekolicina drugih giganata žele imati vlasništvo nad svim sjemenom i svijetu putem svojih patenata i genetskog inženjeringa. Kompanija Monsanto sastavila je zakon Svjetske trgovinske organizacije (WTO) o intelektualnom vlasništvu kojim se od zemalja traži da moraju koristiti njihovo patentirano sjeme. Baš kako je i jedan predstavnik kompanije Monsanto jednom rekao: “u sklapanju ovih ugovora mi smo bili pacijent, dijagnostičar i liječnik – sve u jednom”.
Oni su identificirali problem – za ove korporativne profitere problem je bio u tome što su poljoprivrednici čuvali svoje sjeme, stoga su pronašli i rješenje. Njihovo “rješenje” bilo je to da se nad sjemenom uvede intelektualno vlasništvo, tako da je doslovno čuvanje sjemena postalo krađa, a dijeljenje sjemena kriminalni čin. Ja osobno vjerujem kako je čuvanje sjemena i biodiverziteta naša ekološka i etička dužnost. Zato sam i organizirala udrugu Navdanya još prije 25 godina. Navdanya je pokret kojim želimo “okupirati sjeme”. Do danas smo osnovali 66 javnih banki sjemena, sačuvali smo preko 3,000 vrsta riže, zaustavili smo zakone koji su nam željeli nametnuti odredbe putem kojih ne bi smjeli sačuvati sjeme i aktivno smo se borili protiv “biopiratsva”.
Korporacije kao što je Monsanto stvorile su uzbunu po pitanju očuvanja sjemena. Stoga smo i počeli globalnu kampanju za suverenitet sjemena. Do sada je 84 organizacija uputilo tužbu protiv kompanije Monsanto i njihovog programa patentiranja, vjerujemo kako je to bitan korak u sačuvanju sjemena.
Idući korak putem kojih korporacije žele zavladati prehrambenim sektorom je kontrola naših poljoprivrednih imanja. Unatoč izjavama koje dolaze iz korporativnih krugova, genetski inženjering ne proizvodi više hrane. Brojna istraživanja pokazala su kako su te izjave neutemeljene. Bioraznolika i organska poljoprivreda stvara više hrane, ali i čuva prirodu. Mi imamo rješenje za glad u svijetu – ali to rješenje nije profitabilno kompanijama kao što su Monsanto i Cargill.
Cargill, najveći proizvođač žita na svijetu, sastavio je poljoprivredni zakon pri organizaciji WTO – taj dokument uništio je malu proizvodnju diljem cijelog svijeta, male poljoprivrednike, devastirao amazonske šume i od hrane stvorio spekulativnu robu kojom se trguje na svjetskim burzama. Ako milijarda ljudi danas gladuje onda je to zbog pohlepne, kapitalističke i neodržive korporativno-industrijske poljoprivrede. Dok u isto vrijeme stvaraju globalnu glad, veliki agrobiznisi uzimaju naš novac od poreza za državne potpore putem kojih se navodno bore protiv te iste gladi koju su sami i stvorili.
Naš sistem je upravo izdvojio nove 2 milijarde USD za borbu protiv bolesti povezanih uz prehranu kao što su gojaznost i dijabetes. Zamjenili su zdravu, lokalnu hranu sa “junk food-om” i procesuiranom hranom putem zakona o “sigurnosti hrane” koje ja nazivam pseudo-higijenskim zakonima. Te zakone na globalnoj razini provodi WTO, a na nacionalnoj korporacije.
Posljednja karika u lancu korporativnog preuzimanja prehrambenog sektora su veliki shopping centri kao što je Walmart u SAD-u. U Indiji smo se snažno borili protiv dolaska Walmarta koji ima za cilj uništiti sve male prodavaonice lokalne hrane koje prehranjuje milijune.
Stoga moramo okupirati izvore naše hrane jer korporacije će uništiti i tlo i sjeme, našu vodu i našu zemlju, klimu i cijeli biodiverzitet. 40% stakleničkih plinova dolazi od strane industrijske poljoprivrede, 70% vode se troši za industrijsku poljoprivredu. 75% biodiverziteta već je uništeno zbog industrijskih monokultura.
Postoji alternativa kojom možemo spasiti našu planetu, naše farme i naše zdravlje. Okupirati prehrambeni proces znači oduprijeti se korporativnoj kontroli i početi s izgradnjom održivih alternativa – od sjemena do stola. Sjeme po sjeme, farma po farma, jelo po jelo – moramo slomiti koporativnu diktaturu i stvoriti živu i snažnu demokraciju prehrane.”
Preuzeto sa:
advance.hr