Ponovno objavljena francuska studija o toksičnom učinku GMO-a

01.07.2014. – Francuska studija o dugotrajnom toksikološkom učinku herbicida Roundup i GMO kukuruza ponovo je objavljena, ovoga puta u znanstvenom časopisu Environmental Sciences Europe, prošavši treći pregled. Studija ima otvoreni pristup sirovim, neobrađenim podatcima za razliku od GM industrije koja svoje izvorne podatke nikada ne daje u javnost, odnosno kako što to obično biva, podatci postaju “komercijalnom tajnom” između kompanije koja traži s jedne strane, i regulatorne agencije koja daje odobrenje s druge strane. U zaključcima studije poziva se GM industrija da u interesu zdravlja započne objavljivati podatke u cijelosti, te da se omoguće javna i neovisna istraživanja o dugotrajnim toksikološkom i endokrinim učincima GMO-a i pesticida. Znanstvenici postavljaju pitanje da li je procjena rizika za pesticide i GMO ispravno postavljena.

Studija ponovno potvrđuje glavne zaključke iz 2012. godine kada je objavljena u časopisu Food and Chemical Toxicology, a to je da herbicid Roundup i Roundup tolerantni GM organizmi uzrokuju oštećenje jetre i bubrega kod štakora, djeluju kao hormonski disruptori te dovode do stvaranja tumora već u niskim dozama.

Seralinijeva studija iz 2012. godine bila je u trenutku objavljivanja jedina dugoročna studija hranjenja štakora s GMO kukuruzom, s ciljem ispitivanja zdravstvenih rizika konzumiranja GM Roundup ready kukuruza NK603. Štakori hranjeni NK603 kukuruzom, koji inače čini glavninu kukuruza u američkim prehrambenim proizvodima, razvili su masivne tumore mliječnih žlijezdi, bubrega i oštećena jetre. Neki od razvijenih tumora težili su 25% ukupne težine štakora.

Studija je značajna po tome što je trajala dvije godine, dok studije koje financira GM industrija i koje se predaju regulatornim agencijama na autorizaciju traju uglavnom do 90 dana. Studija pokazuje da se većina poremećaja javlja tijekom 13 mjeseca hranjenja, a tumori i jako oštećenje jetre nastaju od četvrtog mjeseca kod mužjaka i od sedmog mjeseca kod ženki. Studije GM industrije ne nailaze na ovakve rezultate jer prekratko traju da bi zamijetile ovakve učinke. Kako se 13 mjeseci života štakora podudara se s početkom četrdesete decenije kod čovjeka, a GM hrana nalazi se masovnoj prodaji (na tržištu SAD-a) desetak godina vjerojatno se učinci konzumiranja GM hrane još u potpunosti ne ispoljuju na humanoj populaciji.

Studija također pokazuje negative učinke GM kukuruza koji nije šprican herbicidom što pokazuje da sama GM tehnologija nije sigurna za zdravlje. Čini se da hipoteza jedan gen – jedan protein ne može biti uvijek točna, a kod ubacivanja gena u inertne zone DNK-a (koje ne pokazuju nikakvo djelovanje i smatraju se bezvrijednim informacijama) vjerojatno dolazi do poremećaja regulacije na staničnom nivou. Krajem 2013. godine tim znanstvenika sa Sveučilišta u Washingtonu (SAD) otkrili su drugi kod unutar DNA molekule, otkriće je objavljeno u časopisu Science. Ovo je vrlo opasno za GM industriju jer pokazuje da se industrija bazira na krivoj pretpostavci prema kojoj se mijenjanjem DNA mijenjaju samo proteini – sada je dokazano da se GM manipulacijom mijenja cijela stanica, odnosno metabolizam i regulacija cijele stanice.

Odmah po objavljivanju Seralinijeve studije počela je kampanja diskreditacije putem medija sa zahtjevima da se povuče iz časopisa. Par mjeseci prije konačne odluke o povlačenju u uredničkom odboru časopisa Food and Chemical Toxicology otvoreno je novo radno mjesto urednika za biotehnologiju na koje je zasjeo Richard E. Goodman. Goodman je bivši zaposlenik Monsanta (1997-2004) gdje je radio na testovima alergenosti GMO usjeva i objavljivao članke za tvrtku o sigurnosnim pitanjima u vezi GM hrane. Goodman je povezan s Međunarodnim institutom životnih znanosti – International Life Sciences Institute (ILSI) koji se financira od agro-kemijskih kompanija, uključujući i Monsanto. ILSI je poznat po tome što razvija metode procjene rizika za GM hranu i kemikalije a koje su blagonaklone GM industriji, a iste se kasnije prihvaćaju u državne ustanove i regulacijske agencije. Kao urednik za biotehnologiju, Goodman će ubuduće budno paziti da se “slučaj Seralini” više ne ponovi.

U studenom 2013 godine, izdavač Elsevier odlučuje povući Seralinijevu studiju jer “nije konačna” (engl. inconclusive), bez obzira na to što je studiju pregledalo dvostruko veći broj osoba prije objavljivanja, i što je intenzivno pregledavana godinu dana nakon publikacije.

U konačnici, studija nije povučena zbog grešaka, obmanjivanja ili loše interpretacije podataka. Jedini razlozi za povlačenje mogu biti jasni dokazi da su podatci fabricirani, greške, plagijarizam ili neetičnost – a toga nema u Seralinijevoj studiji. Studija je povučena jer je iznimno jako poljuljala dogmu po kojoj se tvrdi da su GM organizmi i GM hrana sigurni i nutritivno ekvivalentni konvencionalno proizvedenoj hrani. Seralinijeva studija dovela je u pitanje Monsantovu studiju kojom je odobren GM kukuruz NK603, i to je njena najveća “greška”.

O navodim greškama Seralinijeve studije naširoko se razglabalo po medijima u svrhu diskreditiranja iste:

1. Seralini koristi štakore koji su skloni pojavi tumora: neki su znanstvenici tumačili da je linija Sprague-Dawley štakora vrlo osjetljiva na tumore što lako dovodi do sistemske greške u rezultatima. Međutim, Monsanto u svojoj studiji za odobrenje GM kukuruza NK603 koristi istu liniju štakora, a Sprague-Dawley linija se naširoko koristi u toksikološkim studijama i testovima karcinogeneze, uključujući i dugoročne studije. Na ovu liniju štakora regulatorne agencije nisu imale primjedbu kada su odobravale pesticid glifosat. Uostalom, testiranje toksične tvari na životinji koja nije osjetljiva na tu tvar – nema smisla.
2. Broj eksperimentalnih životinja: Seralinijeva studija ima premalo štakora, što je točno kada bi to bila studija koja proučava tumore, ali Seralini nije planirao da ih proučava. Seralinijeva intencija je proučavanje kronične toksičnosti koja je usput pronašla povećan broj tumora. Sada bi regulatorne agencije trebale tražiti od Monsanta provođenje dodatnih studija gdje bi na povećanom broju štakora dokazao da su njegovi proizvodi sigurni – što još nije učinjeno.

Zaključak

Seralinijeva studija ima najbolje činjenice o toksičnom učinku GM hrane na pokusnim životinjama. Načinjena je poštujući mnogo veći standard od Monsantovih studija. Stoga, ako je Seralinijeva studija loša da dokaže opasnost GMO-a, onda Monsantove studije ne mogu pokazati sigurnost GMO-a.

Izvori:
Mercola J.: Genetic Fallacy: How pesticide companies silence scientific dissent, 21.02.2014., Waking Times, wakingtimes.com
Biotech lobby’s fingertips over new EU proposal to allow national GMO bans, 27.05.2014., Corporate Europe Observatory, corporateeurope.org
French study on Roundup and GM maize re-republished, 24.06.2014., Stop the Crop, stopthecrop.org
Robinson C., Lantham J.: The Goodman affair: Monsanto targets the heart of science, 20.05.2013., Independent Science News, independentsciencenews.org
Matthews J.: Smelling a corporate rat, 11.12.2012., Spin Watch, spinwatch.org