Poriluk
Poriluk je uz luk i češnjak najpoznatiji pripadnik porodice lukovica. Jednu podvrstu ovog luka zvanu kurat koja se uzgaja na Bliskom Istoku i u Egiptu teško bismo povezali s porilukom, jer se uzgaja radi bujnih listova.
vrsta: Allium ampeloprasum var. porrum (L.) J.Gay, Alliaceae
sinonimi: por
Ipak, nama poznati poriluk se za razliku od luka ne uzgaja radi podzemne lukovice, već radi duge cilindrične stabljike. Ona ima specifičan i blagi okus, koji se kuhanjem dodatno oplemenjuje. Poriluk je porijeklom iz Male Azije, a bio je poznat i cijenjen u Starom Egiptu, Grčkoj i Rimu, koji su ga i raširili po cijeloj Europi. Poriluk ima posebno mjesto ne samo u kuhinji nekih zemalja, već je i nacionalni simbol Velsa.
Priprava za jelo
Najčešći način priprave poriluka je u obliku variva. U tu namjenu se stabljika izreže na kolutiće željene debljine i kuha ili dinsta s ostalim sastojcima.
Sastav i nutritivna svojstva
Poriluk je dobar izvor folne kiseline i vitamina E. Glavne fitotvari poriluka su alilni sulfidi i flavonoli. Iako nije tako bogat na alil sulfidima poput luka ili češnjaka, što se odražava i na njegovom blažem okusu, ipak njihovim sadržajem daje korisna svojstva ovih spojeva. Poriluk također sadrži i FOS (fruktooligosaharide) i flavonoide.
100 g kuhanog poriluka sadrži:
energetska vrijednost – 21 kcal
vlakna – 1,7 g
folat – 40 mcg
vitamin E – 0,8 mg
Koristi po zdravlje
Redovit unos lukovica u koje pripada i poriluk znanstvenici povezuju sa smanjenjem rizika od srčanih bolesti i udara u populacijskim studijama. To se povezuje sa sadržajem fitokemikalija poput alilnih sulfida i flavonola koji imaju antioksidativna svojstva i korisno djelovanje na cirkulatorni sustav. Od redovitog unosa hrane koja sadrži alilne sulfide druga je korist smanjenje rizika od nastanka karcinoma, naročito crijeva, što je pokazano u više studija. Alilni sulfidi induciraju enzime koji nas čiste od kancerogenih tvari u tijelu, a također smanjuju odnosno blokiraju konverziju nitrata u nitrozamine. Nitrati su prirodni sastojci hrane, ali kao aditivi u konzerviranoj hrani u koncentriranom obliku (naročito mesni proizvodi) čini se da su potencijalno kancerogeni spojevi.
Sadržaj fruktooligosaharida je dobar za crijevnu floru, ali u isto vrijeme FOS mogu izazvati nadutost u prevelikom unosu.
Autor:
Branimir Dolibašić, dipl.ing., nutricionist
