Priče o hrani budućnosti
Prije nekoliko godina čitala na Amazonovom Kindle-u zanimljivu knjigu autora Stephena G. Mitchella naslovljenu “2076 – Svi sustavi su otkazali” (2076 – All systems have failed). U toj je godini budućnosti svijet daleko drugačiji od onoga kakvog poznamo, podigla se razina mora, neba su siva, veći dio centralnih Sjedinjenih Američkih Država je pustinja. Nekoliko korporacija vlada zemljom i hrana se koristi kao sredstvo vladanja i ugnjetavanja. Građani su podijeljeni u dvije grupe od kojih bogatija živi zatvorena i zaštićena “iza zidina”, dok je većina vani te preživljava iz dana u dan ne znajući za bolju budućnost. Među vanjskom populacijom razvio se pokret otpora koji se svim silama suprotstavlja sustavu, a glavni im je cilj krađa “prave” hrane od bogatih. Dvoje ljudi, Carlin, dekorirani pilot građana “iza zidina” i Aelena, voditeljica pokreta otpora, nađu se istovremno na krivom mjestu i oboje postanu bjegunci pred vojno-industrijskim kompleksom koji ih se želi riješiti pod svaku cijenu. Ljubavna, politička, i fantastična, u neku ruku nastavak 1984-te, Vrlog novog svijeta i Fahrenheit-a 451, ovo je priča o budućnosti gdje vladaju plutokrati današnjice i gdje će hrana biti glavni izvor kontrole ljudi.
Nakon nekoliko dana bez hrane, došao je trenutak kada je Carlin popustio i pojeo sintetsku hranu FASTFED koju prije nije konzumirao kao povlašteni stanovnik “iza zidina”. Aelena mu je tada ispričala sve o hrani nižeg sloja: “Osim steroida imena koje ne znam niti izgovoriti i koji stimuliraju apetit, FASTFED se radi od masnoće, amfetamina, soli, tanina iz mljevenih reptila, vlakna destiliranih iz otpadnih voda, iznutrica i životinjskog izmeta. Želiš li znati zašto ima tako dobar okus? Od tajnog sastojka SŠŠSH, to su Sol, Šećer, Škrob, probavljivi Silikon i humani Hormon rasta.”
U jednom dijelu priče Carlin i Aelena se susreću s učiteljem koji im otkriva istinu:
“Hrana napravljena iz kemikalija nije hrana. Zemlja je naša majka, izvor života, a čovjek ju je uništio. Čovjek je poboljšavao sve dok nije ižmikao život iz zemlje. Agri-biznis je pretvorio Ameriku u pustinju. Tlo je uništeno, neplodnim su ga učinili ljudi koji su mislili da mogu manipulirati prirodom. Umjesto da uživaju u misteriji prirode i uče surađivati s njome, čovjek je naporno radio da ju truje kemikalijama. Uništio je zemlju s velikim strojevima, a zatim je otrovao nebo ispušnim plinovima iz tih istih strojeva. Uništio je šume za ispašu. Sadio je istu biljku opet i iznova na istu zemlju. Sjekao je i palio. Jednom kada je uništio tlo, promijenila se klima. S manje kiše, pojavila se pustinja. Ljudi misle da kiša dolazi iz neba, kada u biti dolazi iz tla. Uništavajući šume i pokrov, sušeći tlo, čovjek je osušio i nebo. Suše, glad, oluje, pijavice i uragani su čovjekova rukotvorina. U ime napretka uništena je ljudska vrsta.”
“Čovjek mora stati ponizno pred prirodu i shvatiti da je on samo mali, ovisni dio prirode, te da ne može kontrolirati i poboljšavati prirodne procese. Farmeri ne uzgajaju hranu, priroda daje hranu. Mi samo beremo plodove.”
Knjiga me podsjetila na film iz 70-tih s glavnom ulogom Charlton Hestonom “Soylent Green“, gdje je hrana također u prvom planu. Film prikazuje 2022. godinu s napućenim gradovima, ljudima bez posla, iskorištenim resursima, vlada siromaštvo i nestašica hrane, a populacija je prisiljena opstati na provizijama “planktona visoke energije” zelenom Soylentu, kojeg proizvodi istoimena tvrtka. Detektiv Thorn (Heston) istražuje ubojstvo člana elite, upada u niz nevolja, ali otkriva tajnu mrtvog oceana u kojemu nema više planktona te se sada koristi nešto drugo kao sirovina za proizvodnju Soylenta. Puno mračnije od “2076 – Svi sustavi su otkazali” gdje glavni likovi koloniziraju novu zemlju i počinju živjeti u skladu s prirodom, u zadnjoj sceni filma “Soylent Green” odvode detektiva Thorna dok on pomahnitalo viče: “Soylent Green su ljudi!”
Zanima li vas još knjiga? U mojoj knjižnici (gradska knjižnica Pula) moguće je još naći knjige sa sličnom tematikom:
Margaret Atwood: “Godina potopa” – Virus stvoren ljudskom rukom u tren oka donosi kraj većini čovječanstva tzv. bezvodni potop. Igrom slučaja preživljavaju Ren, plesačica iz sex kluba, i Toby zatvorena u centru ljepote. Ren i Toby naizmjenice prepričavaju svoje priče kojima je dodirna točka boravak u slumu velegrada u sekti “Božjih Vrtlara”. Knjiga opisuje distopijsku blisku budućnost u kojoj megakompanije vladaju svijetom, policija “Poslobrana” je privatizirana, bogataši žive odvojeno od ostaloga svijeta, mahnito troše i pomlađuju se. Većina današnjih životinja je izumrla, ali sada su tu GM mješanci raznih vrsta: tvrokun, lavnov, frizuroni, graplja. Hrana budućnosti je GM piletina, fast food “Tajnoburger”, radokava, tesolada, napitak svebobice, biljka sojabob… Ovo je drugi nastavak iz trilogije “Gazela i Kosac” i “Ludi Adam”.
Alvin Tofler: “Šok budućnosti” – Povijesni prikaz kako se čovjek snalazi s tehnološkim inovacijama općenito kao i onima na polju proizvodnje hrane i naše prehrane. Knjiga je izdana u 70-tima no još uvijek aktualna.
