Teorija slobodnih radikala

Print Friendly, PDF & Email

 

 

Antioksidansi i slobodni radikali su neizostavni dijelovi života u svakom organizmu. Slobodni radikali štetni su spojevi koji prirodno nastaju od životnih procesa, primjerice od kisika kojeg udišemo, a u čijoj je prirodi da nanose štetu tkivu i stanici u kojima nastaju. Također slobodni radikali nastaju od raznih onečišćenja koje unosimo u organizam hranom ili drugim putem, primjerice iz smoga. Što neka osoba živi u zagađenijem okolišu i hrani se nezdravije, to je izložena većem broju slobodnih radikala i potencijalnoj šteti po organizam. Kako smo onda živi i što nas čuva od slobodnih radikala? Za svaki onaj spoj koji neutralizira slobodne radikale ili sprečava njihovo nastajanje, kažemo da djeluje kao antioksidans. U nekom smislu možemo reći da su antioksidansi i slobodni radikali kao lice i naličje, na način na koje povezujemo vatru i vatrogasce.

Što su antioksidansi?

Antioksidansi su skupina različitih prirodnih spojeva koji u organizmu čovjeka igraju važnu ulogu zaštite od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Dva su izvora antioksidansa – kao prvo, naš vlastiti organizam je sposoban proizvesti antioksidanse, uz pomoć vitamina i minerala. Drugi, vanjski, izvor antioksidansa je hrana. Ako je organizam optimalno opskrbljen vitaminima i mineralima kako bi mogao proizvoditi vlastite antioksidanse, i ako je hrana koju čovjek jede bogata prirodnim antioksidansima, bolje je spreman oduprijeti se šteti koju razni toksini i štetniji spojevi mogu izazvati.

Teorija o slobodnim radikalima

U medicini je polovicom prošlog stoljeća iznesena teorija o slobodnim radikalima kao uzročnicima svih bolesti i izravnim krivcima za starenje i odumiranje tijela. Danas znamo da tome nije apsolutno tako, ali je priznata važnost antioksidansa kod mnogih bolesti, osobito degenerativnih (Alzheimer, artritis itd.) i za usporavanje procesa starenja i produženje vitalnosti. Dakle, što više antioksidansa unosimo i proizvodimo, to imamo bolju osnovu za zdrav organizam kada se suočava slobodnim radikalima u stanju bolesti, zagađenja okoliša te akutnom ili kroničnom unosu toksina iz okoliša.

Antioksidansi u hrani

Najviše antioksidansa nalazi se u svježem voću i povrću. Lako ih je prepoznati. Antioksidansi su najčešće pigmenti u hrani, koji joj daju boju. Želite li što veći raspon antioksidansa, jedite hranu što šareniju sa što više boja, koja naravno dolazi od voća i povrća. Danas je poznato da vitamini C , E i beta karoten koji su poznati antioksidansi ne mogu biti jedini nosioci antioksidativne zaštite, i nije ih dovoljno uzeti misleći kako smo podmirili antioksidativne potrebe. Osim vitaminskih antioksidansa (karotenoidi, vitamin C, E i selen) danas znamo da antioksidativno pa čak nerijetko i snažnije djelovanje imaju i drugi prirodni spojevi – terpeni, flavoni, karotenoidi i drugi (npr. resveratrol, astaksantin i dr.).

Antioksidansi djeluju jednako van našeg organizma i u nama

Redoviti unos hrane bogate antioksidansima (voće, povrće i cjelovite žitarice, mahunarke, orasi) djeluje pozitivno na zdravlje. To je pokazalo svako istraživanje koje se bavilo istraživanjem štete koja nastaje od manjka antioksidansa u ishrani. Voće i povrće, mahunarke te cjelovite žitarice sadrže na stotine antioksidansa, fitokemikalija a ne samo vitamina i minerala koji nam koriste. Svi ti prirodni antioksidativni sustavi koje biljka proizvodi kako bi zaštitila svoj organizam, nastavljaju svoju funkciju i u nama na potpuno jednaki način i s istim protivnicima – slobodnim radikalima i reaktivnim vrstama kisika.

Bratstvo protiv slobodnih radikala

Iako ih ima prilično mnogo i u više kemijskih porodica u biljnom svijetu, antioksidansi zapravo vrlo često djeluju vrlo sinergistički, podupirući jedni druge. I to bez preduvjeta da su vitaminski ili nenutritivni prema klasifikaciji. Sjajan primjer za to je djelovanje bioflavonoida i vitamina C. Kako su prisutni skupa u plodu biljke, recimo u grožđu ili višnji, tako i u organizmu pokazuju povezanost u djelovanju. U ovom slučaju, dopunjuju se i sinergistički pojačavaju učinak vitaminski antioksidans vitamin C i nenutritivni i nevitaminski bioflavonoidi. Općenito uzevši, stalan je prirast kisikovih reaktivnih vrsta i raznih reaktivnih molekula u organizmu, koji stvaraju slobodne radikale. Svaka količina antioksidansa koju možemo upotrijebiti iz hrane, doprinosi u tom stalnom balansiranju i neutraliziranju štete od slobodnih radikala. Stoga je manje važno izdvajati neki od antioksidansa, već je važnija razumijevanje njihove funkcije. Antioksidanse dijelimo na membranske (vitamin E) te citosolne i plazma (vitamin C) antioksidativne sustave. Važno je u ishrani osigurati dobavu antioksidansa koji će popuniti našu obranu i zaštitu na sva tri mjesta – membrani, unutar stanice u citosolu, van stanice u plazmi odnosno međustaničnoj tekućini.

Unos antioksidansa

Kod siromašne ponude antioksidansa u hrani nastaje oskudica i vaga prelazi na stranu štete koju osvajaju slobodni radikali. Time problem nastaje kada se zanemari unos potrebnih količina voća i povrća, i prehrana uglavnom zasniva na pečenoj, prženoj ili industrijski obrađenoj hrani, koja tako gubi dragocjene antioksidanse. Tada možemo nadoknaditi unos antioksidansa dodacima prehrani te određenih vitamina i minerala, i tako nadoknaditi propušteni redoviti i potrebiti unos običnom hranom.

Odabir antioksidansa

Ukoliko, primjerice, već uzimate multivitaminsku formulu, a u njoj nema antioksidansa koji nisu vitamini, poput flavonoida, karotenoida, terpena, antocijana i dr. tada je dobro upotpuniti povećani unos vitamina s odgovarajućom pratnjom koja je s njima u prirodnom obliku, voću i povrću. Najbolje je uzeti dvije vrste dodatnih antioksidansa, topive u mastima i topive u vodi, kako bi pokrili čitav raspon. Tekući oblik se najviše preporučuje, jer ima najbolje iskorištenje. Najbolje pakiranje je staklena, tamna boca. Potom slijede prah, kapsulirani oblik te tablete. Izbjegavajte unos koncentriranih oblika multivitamina na prazan želudac, jer će se većina vitamina najbolje iskoristiti s hranom, za čije iskorištenje u organizmu te vitamine i trebamo. To je slučaj i s antioksidansima topivim u mastima, poput karotenoida. Za antioksidanse topive u vodi, poput flavonoida, bolje je rješenje uzimanje na prazan želudac, za što veću apsorpciju.

Autor:
Branimir Dolibašić, dipl.ing., nutricionist

 

Srodni članci ...

Što su antioksidansi
views 1182
    Antioksidansi su skupina različitih prirodnih spojeva koji u organizmu čovjeka igraju važnu ulogu zaštite od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Dva su izvora antioksidansa...
Flavonoidi
views 2778
    Flavonoidi ili bioflavonoidi su skupina raznolikih polifenolnih spojeva koji su široko rasprostranjeni u biljnim organizmima. Izolirano ih je preko 4.000, a odgovorni su ...
Vitamin E
views 952
    Vitamin E odnosno (alfa tokoferol) a-tokoferol, najaktivniji je oblik vitamina E iz porodice tokoferola. Svi tokoferoli imaju antioksidativno djelovanje, ali se za vitami...
Antioksidans
views 1083
    Antioksidans je svaka tvar koja sprečaja oksidaciju stanice (razaranje) od slobodnih radikala i sl. Stoga, ovaj se izraz koristi za opisivanje prehrambenih komponenti koj...
Vitamin C
views 814
  C vitamin (kemijski naziv: askorbinska kiselina) je u vodi topivi vitamin i antioksidans. Neophodan kofaktor za brojne funkcije u organizmu, spomenimo samo neke: tvorba kolagena, s...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *