1903. godine patentirana prva instant kava
11. kolovoza 1903. godine u SAD-u izdan je prvi patent za instant kavu Satori Kato-u, japanskom znanstveniku s prebivalištem u Chicagu, izumitelju instant čaja.
Prednost instant kave je u jednostavnosti pripreme i dugom vijeku trajanja. Danas se u prodaji može naći u prahu i granulama, zapakirana u staklenu, metalnu i višeslojnu ambalažu.
Komercijalizacija instant kave započinje u SAD-u oko 1910. godine, a nakon što je usavršen napredni proces rafinacije kave lansirana je robna marka “Nescafe” 1938. godine.
Instant kava se proizvodi na dva načina: sušenjem u vakuumu i sušenjem raspršivanjem. Sušenje u vakuumu razvija se nakon Drugog svjetskog rata, kao indirektan rezultat ratnog djelovanja. Američka tvrtka koja je razvila sušenje u vakuumu za dobivanje penicilina, krvne plazme i streptomicina za potrebe vojske, započinje primjenu iste tehnologije za mirnodopske svrhe tako da je do 1951. godine proces proizvodnje instant kave bio je usavršen.
Kako bi se proizvela instant kava, zrno kave se prži, melje u fini prah veličine čestica 0,5 do 1,2 mm. Kava se ekstrahira vodom temperature 155 do 180 C kako bi se dobila 15-30% otopina.
Sušenje u vakuumu temelji se na fizikalnom procesu sublimacije, i najčešće se koristi. Proces je nešto skuplji, ali je dobiveni proizvod dobre kvalitete. Ekstrakt kave se zamrzne i ubaci u vakuumsku sušilicu. Nakon što se uspostavi vakuum, sušilica se zagrijava što dovodi do isparavanja vode čiji se kondenzat odvodi iz uređaja. U procesu isparavanja vode iz ekstrakta nastaju granule instant kave koje se zatim pakiraju.
Sušenje raspršivanjem se koristi radi ekonomičnijeg i kraćeg trajanja procesa, također i radi samih fizikalnih karakteristikama finalnog produkta – naime, nastaje fini sferični granulat instant kave veličine 300 mikrometara. Kako samo ime govori, ekstrakt kave se raspršuje u sušarama. Čitav proces traje 5 do 30 sekundi pri temperaturi od 270 C. Fine čestice granulata se zatim spajaju u veće kako bi bile pogodne za upotrebu.
