Celer

Celer (Apium) spada u rod zeljastih biljaka iz porodice štitarki (Umbelliferae). Naraste 30-100 cm, ima prodoran miris. Od divlje biljke potječu svi kultivirani oblici (gomoljasti celer, rebraš, listaš).

U pučkoj medicini se rabio za izlučivanje mokraće (diuretik) i pobuđivanje spolnog nagna. Stari Rimljani su ga smatrali žalobnom biljkom koja je bila posvećena bogovima podzemlja. Celer se kao lijek protiv visokog tlaka tradicionalno koristi i u Aziji, posebno Vijetnamu. Za odrasle osobe potrebno je 2-4 stabljike dnevno za postizanje učinka. Dokazano je da tvari koje se nalaze u celeru smanjuju krvni tlak kod životinja.

Fitotvar 3-n-butilftalid koji daje aromu i okus celeru, pomaže kod hipertenzije, ali ima i neuro-zaštitne učinke. 2002. godine u Kini je odobren za tretman moždane ishemije. Celer sadrži desetke različitih skupina antikancerogenih spojeva (ftalidi, poliacetileni) koji detoksiciraju karcinogene, a naročito dim cigarete.

Vjerojatno je sadašnji oblik kultiviran u 15 stoljeću i Italiji. Debeli stalci imaju ugodnu posebnu aromu koja dolazi od spoja ftalida kojeg inače sadrži i orah (stoga nije čudno njihovo sparivanje u poznatoj Waldorf salati), te terpena koji daju laganu notu bora i citrusa.

Jede se sirov, u salatama, stapke se mogu cijediti u svježim sokovima, može se blanširati, koristiti kao začin i kao podloga za pripremu drugih jela (Francuska: mirepoix, Italija: sofritto).