Folna kiselina
Vitamin B9 odnosno folna kiselina je hidrofilni vitamin koji je dio skupine vitamina poznate kao B kompleks.
Kemijski gledano, folna kiselina nastaje kao konjugirana pteroična kiselina (sadrži paraaminobenzojevu kiselinu, PABA) spoji s nastavkom glutaminske kiseline. Ovakva je reakcija je nepoznata u životinjskom metabolizmu, već samo u bilja i kod kvasaca, pa su tamno zeleno lisnato povrće, kvasci i jetra životinja primarni izvori folne kiseline. Životinje također ne mogu sintetizirati PABA niti spojiti glutaminski nastavak na pteroičnu kiselinu, stoga ovise o njihovom unosu iz biljnog svijeta.
aktivni oblici: tetrahidrofolat, folacin, folat, folna kiselina
jedinica mjere: mikrogram
Dnevna potreba: 400 mcg/dan za zdravu osobu (u trudnoći i dojenju do 800 mcg/dan)
U hrani u kojoj ulazi u organizam ili pohranjena u jetri dolazi u obliku poliglutamata. Stanice intestinalne mukoze pomoću lizozomalnih enzima uklanjaju dio glutaminskih nastavaka, i time folatu smanjuju negativni polaritet čime se omogućava prolaz kroz crijevni epitel i ulazak u krvotok (poliglutamat ima veći negativni naboj). U jetri i stanicama se folna kiselina reducira do tetrahidrofolata (THF) pomoću enzima dihidrofolat reduktaze, koja zahtijeva kofaktor NADPH za svoj rad. Razni derivat tetrahidrofolata su dalje u metabolizmu zaduženi za prijenos različitih monougljičnih nastavaka poput metila, metilena, metenila, formila ili formimina, u reakcijama metilacije na različitim metaboličkim procesima. Takve reakcije prijenosa ugljikovih C1 molekula potrebne su primjerice u metabolizmu aminokiselina, kod biosinteze serina, metionina, glicina, potom kolina te purinskih nukleotida i dTMP.
Među mnoge funkcije folne kiseline najvažnije je istaknuti kako je za nužna pravilan uz metabolizam aminokiselina, kolina, purinskih nukleotida te vitamina B12. S vitaminom B12 sudjeluje u konverziji homocisteina u metionin.
Deficit folata dovodi do komplikacija koje su vrlo slične onima kod deficita vitamina B12. Najznačajnija posljedica manjka folne kiseline je poremećaj sinteze DNA, ključne molekule života. Kako je folat (tj njegov metabolički derivat N5,N10-metilen-tetrahidrofolat) nužan za sintezu dTMP dolazi do zastoja u S-fazi proliferacije stanica, što se osobito odražava kod stanica uključenih u hematopoezu, odnosno sintezu krvnih stanica. Krajnja posljedica je megaloblastična anemija kao i kod deficita vitamina B12. Nemogućnost sinteze DNA tijekom faze zrenja eritrocita rezultira abnormalno velikim eritrocitima, što se naziva makrocitna anemija.
Deficit folata mogu prouzročiti loše prehrambene navike ili alkoholizam. Glavni uzrok deficita folata kod nealkoholičara poremećaj apsorpcije ili metabolizma folata, odnosno povećana potreba. Takva povećana potreba izražena je osobito u trudnoći, jer se tada naglo povećava volumen krvi i broj krvnih stanica te razvoj novih tkiva. Do trećeg trimestra trudnoće se potreba na folatu gotovo udvostruči. Također se preporučuje u svrhu pripreme za trudnoću početi suplementirati folnu kiselinu prije samog začeća, te svakako tijekom trudnoće. Poznato je također da neki oralni kontraceptivi otežavaju apsorpciju ili uništavaju folat u organizmu. Neki lijekovi poput antikonvulziva mogu ometati apsorpciju folata, i povećati metaboličku potrebu na folatu.
Od 1998.g. se u SAD, Kanadi i Čileu provodi fortificiranje hrane (cerealije, nekuhani proizvoda od žitarica) s folnom kiselinom. Američki FDA smatra fortificiranje sigurnim, a cilj mu je smanjenje pojave defekata neuralne cijevi. Fortifikacijom se istovremeno postiže poboljšanje u statusu folata u serumu, plazmi i eritrocitima te se smanjuje homocistein plazme koji je nezavisni rizični faktor za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Neki znanstvenici pokazuju zabrinutost radi navedenog fortificiranja, ponajviše zato što folna kiselina utječe na sintezu DNA, te velika zastupljenost u hrani može ubrzati razvoj postojećih malignih bolesti. (MŠ) |
Autor:
Branimir Dolibašić, dipl.ing., nutricionist
- natrag na podjelu vitamina