Hoće li Europske države izabrati uzgoj GMO-a?
19.09.2014. – Europski zakoni su do sada donekle uspješno štitili Europsko tlo od invazije patentiranih transgenskih kultura. Zabrana uzgoja uvedena je 1998. godine, ali je već 2004. odobren uzgoj prve GM kulture, Monsantovog kukuruza MON810 koji se danas uzgaja u Španjolskoj, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Portugalu. Druga transgenska kultura dozvoljena za uzgoj, BASF-ov krumpir Amflora doživio je totalni fijasko i više se ne uzgaja. U veljači 2014. Komisija je odobrila Pioneerov kukuruz TC 1507 bez obzira na to što je 19 zemalja članica glasovalo protiv, a samo 4 za!
Biotehnološke kompanije već duže vrijeme pokušavaju prodrijeti u Europsku utvrdu, najčešće naglašavajući da će nakon otvaranja Europe biti dostupna sva ostala svjetska tržišta, te da se Europsko odbijanje temeljeno na načelu predostrožnosti i na bazi percepcije protivi znanstvenim činjenicama. Prema njima načelo predostrožnosti “omalovažava znanstvene procjene GMO-a i kredibilitet sustava”. Višegodišnje lobiranje biotehnoloških kompanija dovelo je do postupnih promjena na razini EU koje bi uskoro mogle promijeniti status quo favorizirajući uzgoj transgenskih kultura.
Na sastanku održanom u Luksemburgu 12. lipnja 2014. godine ministri okoliša Vijeća Europske Unije postigli su politički kompromis oko prijedloga za nadopunu Direktive 2001/18/EC o namjernom puštanju GMO-a u okoliš. Jedino su predstavnici Belgije i Luksemburga bili suzdržani na glasanju, za hrvatsku je ruku podigao zamjenik ministra zaštite okoliša, strojar Hrvoje Dokoza koji je prije Ministarstva bio zaposlen u nekoliko auto-kuća, saznajemo iz njegovog životopisa. Za pretpostaviti je da okoliš i zdravlje sigurno nisu njegova jača točka, kao ni jača točka ostalih političara koji glasaju za namjerno puštanje GMO-a u okoliš. Ovdje treba citirati kanadskog akademika, genetičara i aktivista za zaštitu okoliša Davida Suzukija:
Političari i znanstvenici koji vam govore da su ovi (GMO) proizvodi sigurni – ili su jako glupi ili lažu.
Prema prijedlogu, zemljama članicama daje se moć odlučivanja o djelomičnoj ili kompletnoj zabrani uzgoja GMO-a, dok Europska Komisija zadržava pravo za odobrenjem na razini Unije temeljem znanstvenih procjena. Cilj prijedloga je liberalizirati, odnosno OLAKŠATI proces odobravanja GMO-a. Izrazito pro-GMO vlade kao što je Britanska vlada pod vodstvom ministra Owena Patersona pozdravile su prijedlog, dok su recimo Škotska i Wales bili protiv. Francuzi i Nijemci se nadaju da će prijedlog ojačati nacionalnu zabranu.
Politički, demokratski i pravno manjkav prijedlog
Najveći nedostatak ovog prijedloga je izjednačavanje korporacija sa zemljama članicama: legitimno izabrane vlade koje su dužne raditi za svoje građane stavljene su u isti koš s menadžmentom multinacionalnih kompanija koje rade – za profit. Biotehnološke kompanije dobit će do sada nezabilježenu moć jer će se njihovi interesi staviti ispred nacionalnih interesa demokratski izabranih vlasti, odnosno suverene države i privatne tvrtke tretirat će se kao ravnopravni subjekti. Pod krinkom povećanja demokracije ova odluka u stvari omalovažava demokratska prava svake zemlje članice, a GM industriji daje pravo kreiranju politike. Ako žele zabraniti uzgoj GMO-a u svojoj zemlji, vlade moraju započeti pregovore s biotehnološkim korporacijama uz posredovanje/nadzor Europske Komisije. Zemlja članica ima za to predviđeni rok od 30 dana, ako ga ne ispoštuje smatra se da je prešutno pristala na uzgoj GMO-a.
Države članice koje odbiju uzgoj GMO-a ostaju bez pravnog štita zajedničke EU legislative i morat će se same suprotstaviti i nositi s rizicima svoje odluke. Biotehnološke korporacije mogu u svakom trenutku osporiti legitimnu odluku države da ne želi uzgoj GMO-a na svom teritoriju, a rješavanje spora korporacije će zatražiti na sudovima ili putem međunarodnih trgovinskih (?) ugovora (WTO). Jer jednom kada GMO uđe u zemlju članicu, više se ne radi o zdravlju i očuvanju okoliša – već o pitanju međunarodnih sporazuma o trgovini. Također, kada EK autorizacijom na razini EU donese odluku da je dotični GMO usjev siguran za uzgoj, okoliš, zdravlje ljudi i životinja – svako drugačije mišljenje znanstvenika i političara zemlje članice više neće biti pravno uvjerljivo.
Zemlja članica koja želi zabraniti GM kultivaciju na svojem teritoriju ima ograničenu moć djelovanja, odnosno može iskoristiti samo razloge koji su već sada sastavljeni u kratkoj listi, a obuhvaćaju: okolišnu i agrarnu politiku, prostorno planiranje i korištenje zemljišta, socijalno-gospodarske utjecaje, izbjegavanje prisutnosti GMO-a u drugim proizvodima ili javnu politiku. Pravni stručnjaci govore da je zabrana temeljena na ovim osnovama samo teoretska zabrana, da su sve stavke s liste pravno nesigurne, te da neće držati vodu u sudnici. Ako država kojim slučajem ipak dobije spor, vrlo je izvjesno da će biotehnološkoj kompaniji platiti odštetu za gubitak budućeg profita.
U Hrvatskoj su se sve županije proglasile GMO-free zonama: prva je to učinila Županija istarska još 2003., posljednja je Županija vukovarsko-srijemska 2010. godine. Postoji inicijativa da se stvori “GMO slobodna regija Alpe-Adria” koja bi obuhvaćala Italiju, Austriju, Mađarsku, Sloveniju i Hrvatsku. Tomu treba pridodati i da je u Hrvatskoj više od 90 posto ljudi protiv uvođenja GMO-a. Jasan stav građana i hrvatskih županija, trebao bi biti i stav naše Vlade, naših predstavnika u tijelima EU i Europskom Parlamentu.
Navedeni prijedlog EK stoga zakida volju građana i dalje multinacionalnim biotehnološkim kompanijama nevjerojatnu moć da se na sudovima bore protiv cijelih država. A taj se scenario već dešava: Tvrtke BASF, Bayer i Syngenta tužile su krajem 2013. godine Europsku Komisiju koja im je na samo dvije godine zabranila korištenje pesticida koji ubijaju pčele. Australska kompanija OceanaGold tužila je latinsko-američku državicu El Salvador koja rudarenjem više ne želi ugrožavati labilni okoliš i zalihe pitke vode. U toku su pregovori između političkih predstavnika EU i SAD-a za Transatlantsko ulagačko i trgovinsko partnerstvo (TTIP – Transatlantic Trade and Investment Partnership) u kojemu se “harmonizira” zakonska regulativa između ta dva entiteta, a također će biti omogućeno korporacijama da tuže vlade i smanje regulaciju na tržištu. Korporacija može tužiti zemlju Europske Unije na osnovi smanjenja budućih profita ako zemlja mijenja svoju legislativu. Recimo, na temelju TTIP-a korporacija poput Monsanta moći će tužiti EU i tražiti milijune dolara odštete jer zabrana uzgoja GMO-a predstavlja trgovinsku barijeru i dovodi do smanjenja profita. Nimalo nas ne treba začuditi navedeni prijedlog kojim Europska Komisija elegantno prebacuje vrući krumpir u ruke zemalja članica: EK se nada da će prijedlog proći i da će zemlje članice same odlučivati o odobrenju ili zabrani uzgoja GMO-a. EK može putem krovnog procesa autorizacije odobriti na stotine GMO-a u Europskoj Uniji, a odluke o zabrani prebacit će zemljama članicama i tako izbjeći probleme s TTIP-om.
Druga važna činjenica koja uporno izmiče političarima je da Majka Priroda ne poznaje državne granice. Brojni su primjeri širenja GM kultura na susjedna polja, regije i države. Nakon što je SAD počeo intenzivnu sjetvu GM kukuruza, u netaknutim brdima Meksika, područjima koji čuvaju izvornu genetsku strukturu kukuruza, pojavilo se genetsko onečišćenje – i to namjerno kroz uvoz neoznačenog GM sjemena, nenamjernim miješanjem sjemenja, ali i kontaminacijom putem peludi koja je tu donesena vjetrom. Javit će se genska kontaminacija: sjemenja, stočne hrane i hrane za ljude. Također je ugrožena ekološka poljoprivreda iz dva razloga: zbog kontaminacije putem peludi te zbog upotrebe ogromnih količina kemikalija na GM poljima koje također ne poznaju granice polja, regija i država, već se šire podzemnim vodama i kišnicom. Tako je npr. u Meksičkom zaljevu poznat beživotan morski prostor površine 10.000-21.000 km2 (površina šest Istri) koji se ispred obala Louisiane pojavljuje svakog proljeća, a nastaje zbog kemikalija (gnojiva, pesticida, herbicida) koji stižu rijekom Mississippi iz sjevernije smještenih poljoprivrednih država Minnesote, Iowe, Illinoisa, Indiane i Ohioa.
Treće, u zaštiti okoliša postoji princip onečišćivač plaća kojim se određuje kako onečišćivač nadoknađuje oštećenja koje prouzrokuje njegovo štetno djelovanje. Ako se konvencionalni i ekološki usjevi zagade GM-kulturom ili kemikalijom koja se nekontrolirano koristi, tko će poljoprivrednicima nadoknaditi nastalu štetu? U SAD-u je zagađenje s GMO-polja poprimilo groteskne razmjere, gdje se dešavaju upravo sulude situacije: poljoprivrednici koji uzgajaju konvencionalne kulture redovno su tuženi od biotehnoloških kompanija za kršenje patenata – jer se jednom puštena GM kultura nekontrolirano širi u okoliš, a poljoprivrednici niti ne znaju da su im polja kontaminirana GMO-om.
Četvrto, GM usjevi ne donose ono po čemu se reklamiranju: veći prinos, nutritivnu vrijednost i rješenje gladi u svijetu, već donose skupe kemikalije, superkorove i superštetočine otporne na herbicide i pesticide, te zabrinjavajuće činjenice iz toksikoloških studija na životinjama. Potrošnja agrokemikalija se od uvođenja GM-a stalno povećava u SAD-u, Kanadi, Brazilu i Argentini – a regulatorne agencije umjesto da paze na zdravlje građana, redovno podižu razine rezidua u hrani štiteći agro-biznis.
Stručnjaci si postavljaju pitanje nije li ovaj prijedlog pokušaj biotehnoloških tvrtki, Europske komisije i pro-GMO vlada da zaobilaženjem država koje se protive njihovom uzgajanju, ubrzaju postupak odobravanja kultivacije novih GMO-a? Zanimljivo je da se nigdje ne spominju anti-kontaminacijske mjere i posljedice neželjene kontaminacije.
Znanost u konfliktu interesa
Naše društvo se temelji na ideji da nam znanost pomaže u donošenju dobrih, solidnih odluka. Međutim, konflikt interesa postao je norma u gotovo svim poljima znanosti, a posebno je to vidljivo u kemijskoj industriji gdje se kompanije proizvođači pesticida predstavljaju kao biotehnološke kompanije i kompanije koje se specijaliziraju u genetici. Gledajući unazad, vidi se da prvo nastaje biznis model, a njega slijede podupiruće znanstvene činjenice. Cilj kompanija je koristiti znanost za promicanje vlastite agende koja je prodaja patentiranog GMO sjemenja i kemikalija.
Redom svi radovi koji se predaju na uvid regulatornim agencijama financirani su i dolaze iz same kemijsko-biotehnološke industrije, većina njih nije obavljena u znanstvenim časopisima. Rezultati takvih radova (jer se studijama ne mogu nazvati) su predvidivi: proizvođač koji je uložio znatna sredstva u razvoj GM biljke za autorizaciju predaje papirologiju koja potvrđuje nutritivnu superiornost, ne-štetnost i ekološku neutralnost biljke – jer u protivnom neće proći odobrenje (a moglo bi se desiti da netko u kompaniji bude prisiljen potražiti novi posao kada projekt propadne).
Sve studije koje dovode u sumnju model superiornosti i sigurnosti GM usjeva potkopavaju se i ignoriraju. Primjer je Seralinijeva studija objavljena 2012. godine u znanstvenom časopisu Food and Chemical Toxicology gdje su štakori hranjeni GMO kukuruzom razvili masivne tumore mliječnih žlijezdi, bubrega i oštećenja jetre. U studenom 2013. godine Elsevier (izdavač) povlači studiju jer su rezultati “neuvjerljivi”, bez obzira na to što je studiju pregledalo duplo više osoba prije objavljivanja, i što je godinu dana intenzivno pregledavana nakon publikacije. Studija nije povučena zbog grešaka, obmanjivanja, loše interpretacije podataka, plagijarizma ili neetičnosti. Jedini razlog povlačenja je činjenica da je Seralini poljuljalo dogmu koja tvrdi da su GMO i GM hrana sigurni i nutritivno ekvivalentni konvencionalnoj hrani. Malo je poznato da je Seralinijeva studija treći put pregledana i objavljena u časopisu Environmental Sciences Europe s otvorenim pristupom sirovim eksperimentalnim podatcima (neobrađene podatke industrija nikada ne dalje u javnost, niti u regulatorne agencije). Studija opet potvrđuje da je GMO hormonski disruptor. Nažalost, nezavisnih studija i istraživanja ima vrlo malo radi patenata putem kojih su GM biljke zaštićene od svake upotrebe koja ne podrazumijeva sijanje u polju.
Drugo čitanje u EP
Prijedlog o dopuni Direktive o namjernom puštanju GMO u okoliš biti će poslan Parlamentu na drugo čitanje koje je predviđeno za jesen 2014. Europarlamentarci još mogu zaustaviti ovu političku igricu koja vodi k nesagledivim posljedicama za okoliš i naše zdravlje, odnosno zdravlje naše djece. Je li Kissinger, kada je rekao:
Onaj tko kontrolira hranu, kontrolira ljude
znao da će jednog dana multinacionalne kompanije putem GMO patenata priželjkivati upravo taj vid kontrole?
Nadajmo se da naši europarlamentarci nisu zaboravili da su se sve hrvatske županije proglasile slobodne od GMO-a te da će shodno tome i glasati – protiv puštanja GMO-a u okoliš.
Što Vi možete učiniti?
Možete li mirno sjediti i čekati rasplet situacije? Hoćete li prihvatiti da netko drugi odlučuje o Vašoj budućnosti i zdravlju Vaše djece?
Sve što je potrebno da bi zlo pobijedilo je da dobri ljudi ne čine ništa.
Edmund Burke
Najmanje što možete učiniti je da kontaktirate naše europarlamentarce emalom ili putem društvenih mreža te da tražite od njih da glasaju protiv prijedloga za nadopunu Direktive 2001/18/EC o namjernom puštanju GMO u okoliš.
Javite im svoje mišljenje ili kopirajte donju poruku i pošaljite na e-mailove naših europarlamentaraca (2014-2019):
Poštovani, Poštovana………, Uskoro će se u EP naći Prijedlog za dopunom Direktive 2001/18/EC o namjernom puštanju genetski modificiranih organizama u okoliš koji omogućuje zemljama članicama da nakon autorizacije Europske Komisije odlučuju žele li uzgoj GMO-a ili ne unutar svojih granica. Molim Vas da glasate PROTIV prijedloga jer: -izjednačava korporacije sa zemljama članicama |
Biljana BORZAN biljana.borzan@europarl.europa.eu
https://www.facebook.com/pages/Biljana-Borzan/478557245556978
Tweets by BiljanaBorzan
Ivan JAKOVČIĆ ivan.jakovcic@europarl.europa.eu
https://twitter.com/IvanJakovcic
Ivana MALETIĆ ivana.maletic@europarl.europa.eu
https://www.facebook.com/ivana.maletic.cro
Marijana PETIR marijana.petir@europarl.europa.eu
https://www.facebook.com/Petir.Marijana
Tonino PICULA tonino.picula@europarl.europa.eu
https://www.facebook.com/PiculaTonino
Tweets by TPicula
Andrej PLENKOVIĆ andrej.plenkovic@europarl.europa.eu
https://www.facebook.com/andrej.plenkovic.rh
Tweets by AndrejPlenkovic
Jozo RADOŠ jozo.rados@europarl.europa.eu
https://www.facebook.com/jozorados
Davor ŠKRLEC davor.skrlec@europarl.europa.eu
https://www.facebook.com/davor.skrlec
Tweets by DavorSkrlec
Davor Ivo STIER davor.stier@europarl.europa.eu
https://www.facebook.com/davorstier
https://twitter.com/davorstier
Dubravka ŠUICA dubravka.suica@europarl.europa.eu
https://www.facebook.com/dubravkasuica.eu
Ruža TOMAŠIĆ ruza.tomasic@europarl.europa.eu
https://www.facebook.com/tomasicruza
https://twitter.com/RuzaTomasic
Europarlamentarce ostalih zemalja možete pronaći na web stranicama Europskog Parlamenta.
Izvori:
Council fo the European Union, Brussels, 23 May 2014., document 9371/14
Council of the European Union, Luxembourg, 12 June 2014., document 10415/14
Corporate Europe Observatory: Biotech lobby’s fingerprints over new EU proposal to allow national GMO bans, 17.05.2014.
Reuters: EU member states back compromise to allow GM crops, reuters.com
Hrvatski fokus: Rodjena Marija Kuhar: Europska unija odlučuje o GMO-u, 20.06.2014., hrvatski-fokus.hr
Agroklub: Marina Bošnjak: GMO ulazi pod krinkom demokracije, 03.07.2014., agroklub.com
OraH: Trojanski konj GMO-a u Europi, orah.hr
The Ecologist: EU go-ahead for GMO crops, 12.06.2014., theecologist.org
FarmingUK: GM crops could be planted in the UK next year, 13.06.2014., farminguk.com