Matovilac

Matovilac, lat. Valerianella locusta L., biljka iz porodice odoljena odnosno valerijane (botanički naziv Valerianella zapravo znači mala valerijana). Raširen je po cijeloj sjevernoj hemisferi. To je sitna jednogodišnja biljka, listova složenih u rozetu koja se u prirodi karakteristično javlja u rano proljeće. Jedno vrijeme su je botaničari klasificirali kao salatu i zvali Lactuca agnina.

Kako se salata pojavljuje u proljeće, dobila je naziv u engleskom govornom području Lamb’s Lettuce (ili Corn Salad) jer se javlja u isto vrijeme kada ovce donose mladu janjad (lamb), kojima je matovilac omiljena hrana. Međutim, mladi listovi se sijanjem u kolovozu mogu pripremiti za berbu u kasnu jesen i zimu, jednako ukusno i osvježavajuće za jelovnik. Što su listovi mlađi, to je matovilac ukusniji u salati. Čim se javi stabljika, listovi matovilca više nisu toliko kvalitetni.

Matovilac je vrlo popularna zimska salata, koja je raširena povrtnica u mnogim domaćim vrtovima. Popularan je u Europi, u Francuskoj ga zovu Mâche ili Doucette, gdje ga vole služiti s lećom kao salatu.

U narodnoj medicini koristio se kao tonik za proljetno čišćenje, a u homeopatiji se priprema tinktura od svježeg korijena.

Matovilac je prava biljka za popravak krvne slike. Osim dobrog sadržaja željeza (više od špinata!) sadrži ujedno vitamin C i folat, koji su neophodni za apsorpciju i iskorištenje željeza u organizmu. Bogat je izvor kalija, s vrlo malo natrija. Također ne treba zanemariti povoljan odnos kalcija, magnezija i fosfora koji doprinose balansiranom dnevnom unosu ovih makrominerala.

Zahvaljujući dobrom sastavu folne kiseline (uz nizak natrij) matovilac je izvrstan salatni prilog za žene, a ostali vitamini B kompleksa i vitamin C daju mu antistresnu podlogu i korist za živčani sustav.

Prehrambeni sastav – 100 g matovilca sadrži:

Autor:
Branimir Dolibašić, dipl.ing., nutricionist