Naranča
Naranča je najrasprostranjenije citrusno voće, koje se uzgaja u tropskoj i suptropskoj klimi. Iako je točna regija podrijetla još uvijek tema za diskusiju, radi se o istočnoj Aziji, tj. najvjerojatnije područje današnje Indije, Kine, Butana, Burme ili Malezije. U Indiji se naziva na rangi. Riječ na rangi ili naranja prevedena je na engleski jezik u obliku norange, a tijekom vremena naziv je prešao u više prihvaćeniji oblik orange. Slično se desilo i u talijanskom i francuskom jeziku, dok se u španjolskom još uvijek naziva naranja.
lat. Citrus sinensis, sinonimi: naranđa, oranđina, arancina.
Naranča je iz Azije najvjerojatnije prenesena u sjevernu Afriku, a u južnu Europu dolazi otprilike u Srednjem Vijeku. Oko 1500. godine prenesena je u Novi Svijet. Tijekom njenog puta po svijetu, došlo je do niza prirodnih mutacija i pojave novih varijeteta, tako da je izvorna naranča mijenjala boju, okus, aromu i veličina ploda. Izvorna naranča je dosta gorka, i često se naziva gorka naranča (ili Seviljska naranča), koristi se za pripremu marmelade i nekih likera. Prve uzgojene naranče koje su procvjetale u Italiji i Španjolskoj bile su, kao i njihovi stari preci, prilično gorke. Bile su dostupne samo tijekom kratkog zimskog razdoblja. Seviljske naranče su vrlo tražene za marmelade i umake.
Slatke naranče najčešće imaju 10 režnjeva. Mogu se podijeliti u nekoliko skupina:
– jaffe su poznate po sočnosti i okusu te kori koja se lako skida;
– crvene naranče su manje veličine, i daju crvenkasti sok;
– naranče valencija tanke kore također su pune soka i koriste se za proizvodnju soka;
– velike naranče lake za guljene, sočne i gotovo bez koštica lako se mogu prepoznati po pupčastoj izraslini na jednom kraju. Zanimljive su po navedenoj izraslini koja se javlja od 1820. godine kada je došlo do mutacije na plantaži samostana u Brazilu. Točno pedeset godina kasnije (1870. godine), ista je mutirana naranča presađena u Kaliforniju, te je postala popularna diljem cijelog svijeta. Mutacijom je u biti nastao diploidni plod, u kojemu se manji plod nalazi unutar kore većeg ploda.
Danas su najveći proizvođači naranče Brazil, SAD (Florida, Kalifornija), Meksiko, Kina, Južna Afrika, Australija te mediteranske zemlje. Najveći svjetski proizvođači narančinog soka su Brazil, a slijedi savezna američka država Florida.
Upotreba
Naranče se konzumiraju svježe, kao desert, dodatak voćnim salatama, te kao sok. Pčele koje oprašuju cvijet naranče mogu dati med, koji, naravno, ima blagi okus naranče. Kora naranči je bogat izvor pektina koji se ekstrahiraju i koriste za zgušnjavanje gelova (npr. dobivanje marmelade).
Zanimljivi su i drugi načini upotrebe naranče u ne-prehrambene svrhe. Iz kore se prešanjem dobiva narančino ulje koje se koristi za kondicioniranje drvenog namještaja, te s drugim uljima iz citrusa za uklanjanje masnih mrlja i za pranje ruku. Cvijet naranče se tradicionalno asocira s dobrom srećom, i u nekim je zemljama popularan kao ukras na buketima na vjenčanjima. Iz latica cvijeta naranče se proizvodi i parfem rosewater.
Naranča u prehrani
Od nutritivnih svojstava, treba istaknuti vrlo povoljan sadržaj vlakana (2g/100g), te vitamina C po kojemu je i poznata (53mg/100g). No, naranča postaje sve interesantnija po sadržaju fitotvari, naime naranča ima preko 270 različitih fitotvari!
– bijela kožica iz naranče sadrži bioflavonoide koji dodatno pomažu u apsorpciji vitamina C. Narančin sok nema bioflavonoida, a ako odstoji duže vrijeme na policama dućana razina vitamina C će se sniziti;
– glukarati se također nalaze u bijeloj kožici, a proučavaju se zbog potencijalno korisnih svojstava u prevenciji raka dojke, i smanjenju PMS-a;
– flavonoidi hesperidin i tageritin pokazuju svojstva zaštite od bolesti srca i nekih oblika raka;
– limonoidi (limonin i nomilin) osim što daju karakterističan kiseli okus, zaštićuju pluća i inhibiraju nastanak tumora;
– terpen limonen također ima anti-kancerogena svojstva;
– naranča sadrži oko 20 različitih karotenoida, među kojima lutein, zeaksantin i beta-kriptoksantin, a svi posjeduju znatna antioksidativna svojstva.
Nedavno provedena studija provedena u Michigan State University pokazuje da kod životinja svježe iscijeđeni narančin sok smanjuje pojavu raka debelog crijeva za 22%. Fitotvari iz naranče i njenog soka – flavanoni, limonoidi i kumarini – inhibiraju razvoj nekih tumora. Trenutno se misli da ovi spojevi utječu na stanice unutrašnjeg sloja debelog crijeva, tako da one postaju manje pogodno mjesto za razvoj stanica raka.
Kod konzumiranja naranči treba voditi računa i o sljedećem:
Osobe koje su podložne stvaranju kalcij-oksalatnih kamenaca trebaju pripaziti na unos naranči, koji svakako ne bi smio biti pretjeran, a za nadoknadu vitamina C treba se izabrati drugo voće, što ne bi trebao biti problem. Pretjerana konzumacija naranči može prouzročiti plinove u probavnom sustavu kod osjetljivih osoba.
