Prehrana prema metaboličnom tipu
Tridesetih godina prošlog stoljeća zubar Weston Price započeo je svoja istraživanja širom svijeta kako bi pronašao vezu između modernog načina uzimanja hrane i kroničnih degenerativnih bolesti. Otkrio je da niti jedan način prehrane ne može biti jednak za sve ljude, a tome su uzroci velike varijacije u klimi, lokalnoj hrani, okolišnim uvjetima, nasljednim karakteristikama, genetici i kulturi.
Kasnije su njegov rad nastavili George Watson, Roger Williams, William Kelley i drugi. Prema njima, metabolizam osoba drugačije funkcionira pod utjecajem dva faktora koji su većim dijelom određeni nasljeđivanjem:
– Dominantnost autonomnog živčanog sustava – Autonomni živčani sustav sastoji se od dva dijela, prvi – simpatikus utječe na trošenje energije. S druge strane, parasimpatikus djeluje na očuvanje energije, a pomaže u probavi hrane. Osobe koje zastupaju ovaj način prehrane smatraju da je jedan od navedenih dijelova autonomnog živčanog sustava dominantan nad drugim.
– Brzina stanične oksidacije – Odnosi se na brzinu kojom stanice pretvaraju hranu u energiju. Neke osobe prema tome brzo oksidiraju supstrate, te brzo pretvaraju hranu u energiju. Da bi uravnotežili vlastito tijelo, ove osobe trebaju konzumirati više proteina i masnoća čiji je metabolizam sporiji. S druge strane, osobe sa sporijom staničnom oksidacijom, konvertiraju hranu u energiju mnogo sporije. Da bi se njihov sustav uravnotežio potrebno je da konzumiraju uglavnom ugljikohidrate, a manje proteina i masnoća.
Kako se određuje metabolički tip?
U knjizi The Metabolic Typing Diet, autora Williama Wolcotta, pronaći ćete jednostavan test pomoću kojega možete odrediti koji ste metabolički tip. Za točno određivanje, može pomoći liječnik koji će napraviti analizu urina i krvi. Prema Wolcottu, postoje tri glavna metabolička tipa:
Proteinski tip – Kod ovih je osoba oksidacija hranjivih tvari brza, a dominantan je parasimpatikus. Ove su osobe često gladne, posežu za masnijom i slanijom hranom, kod njih su nisko-kalorične dijete često bez uspjeha, često su umorne, anksiozne i nervozne.
Ugljikohidratni tip – Ove osobe sporo oksidiraju hranu, a simpatikus je dominantan. Apetit im je slab, dobro podnose šećer i slatko, a od ruke im polazi održavanje težine. Osobe “tipa A”, često su ovisne o kofeinu.
Miješani tip – Osobe čija se brzina oksidacije hrane ne može smatrati niti sporom, niti brzom, a isto se ne može odrediti dominantnost simpatikusa ili parasimpatikusa. Apetit je prosječan, kao i želja za slatkom i škrobnom hranom, a rijetko imaju problema s održavanjem težine.
Karakteristike ovog načina prehrane
Svaki metabolički tip, trebao bi konzumirati drugačiju hranu. Proteinski tip može konzumirati hranu koja sadrži više proteina – meso, masnoća i ulja, također hranu s većim sadržajem purina kao što su iznutrice. Unos ugljikohidrata treba biti nizak.
Ugljikohidratni tip može konzumirati hranu s većim udjelom ugljikohidrata, a manje proteina, masnoća i ulja. Od proteina trebaju konzumirati nemasne proizvode, s manje purina.
Miješani tip treba konzumirati mješavinu visoko-masnih, purinskih proteina i nisko-masnih proteina s manjim udjelom purina (sir, jaja, jogurt, tofu i orašasto voće). Ova grupa treba približno jednak udjel proteina, masti i ugljikohidrata.
Koje su prednosti ovog načina prehrane?
Ovaj način prehrane uzima u obzir razlike prisutne među osobama. Svaki će pojedinac imati vlastiti plan prehrane, a neće se, kao u drugim dijetama, svakoga gurati u isti koš. Kako se naši organizmi razlikuju, isto je i s našom prehranom. Metabolička dijeta može djelomično objasniti zašto neke osobe bolje prolaze na visoko-proteinskim, nisko-ugljikohidratnim dijetama, dok se drugi bolje osjećaju na prehrani s visokim udjelom ugljikohidrata. Wolcott objašnjava da je učinak raznih dijeta na metabolički tip različit.
On navodi da visoko-ugljikohidratna nisko-masna prehrana odgovara ugljikohidratnom tipu. Ako istu dijetu konzumira proteinski tip ili miješani tip, može doći do povećanja tjelesne masnoće pod utjecajem inzulina, smanjuje se brzina metabolizma, dolazi do gubitka mišićne mase radi nedostatka proteina, a može doći i do promjena u radu nekih žlijezda.
S druge strane, prehrana s visokim unosom proteina i masnoće (Atkins) prikladnija je proteinskom tipu. Ovakav način prehrane ne odgovara ugljikohidratnom i mješovitom tipu radi promjena u staničnoj oksidaciji, smanjenja brzine metabolizma i nedostatka glukoze zbog niskog unosa ugljikohidrata. Također može doći do promjena u radu nekih žlijezdi.
Prehrana u zoni odgovara miješanom tipu.
Kritike na prehranu prema metaboličkom tipu
Kritičari napominju da prehrana (proteinskog tipa) obiluje iznutricama i zasićenim masnoćama životinjskog podrijetla što je nezdravo.
Izvor:
Wolcott W, Fahey T. The Metabolic Typing Diet. Broadway Books, New York. 2000.