Trovanje cijanogenim glikozidom
25.09.2017. – Časopis British Medical Journal Case Reports objavio je članak o rutinskim preoperativnom pregledu na 67-godišnjaku gdje je otkriveno da isti ima hipoksiju (sniženu razinu kisika) i visoku razinu cijanida u krvi – i to oko 25 x više od dozvoljene količine. U razgovoru sa 67-godišnjakom, u remisiji od raka prostate, ustanovljeno je da se dotični suplementirao s ekstraktom sjemenki marelice (kajsije) kućne izrade i tabletama „Novodalin“, također na bazi sjemenki marelice. Utvrđeno je da je gospodin dnevno iz suplemenata dobivao oko 17 mg cijanida.
Cijanid je vjerojatno najpoznatiji otrov jer su ga tijekom povijesti koristile mnoge ubojice. Sjemenke nekog voća sadrže amigdalin koji se konvertira u cijanid u toku probave. Protuotrov za cijanid vitamin B12. Tvari iz biljaka koje mogu osloboditi cijanid se zovu cijanogeni glikozidi – i ne treba se ih plašiti: poznato je više od 150 biljaka koje ih sadrže u plodovima (uglavnom koštice voćaka).
Nije nam poznata težina 67-godišnjaka, no pretpostavimo da je to nekih 70 kg, znači da je dnevno dobivao 0,242 cijanida po kg tm. To je otprilike polovica od fatalne doze za čovjeka jer studije pokazuju da čovjeka može ubiti 0,5-3,5 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase. Američka EPA je iz internacionalnih i namjernih trovanja odredila prosječnu fatalnu dozu za čovjeka koja iznosi 1,52 mg/kg tjelesne mase. Prema europskoj EFSA-i letalna doza iznosi 0,5 mg po kg tm, te je agencija postavila akutnu referentnu dozu (Acute Reference Dose “ARfD”) na 20 mikrograma / kg tm, što je 25x manje od letalne doze.
Što se tiče sjemenki marelice, koje imaju najviše amigdalina (HCN varira od 1,200 – 4,090 mg po kilogramu sjemenki), Europska EFSA preporučuje uzimanje maksimalno tri male sjemenke ili pola velike dnevno za odraslu osobu da se izbjegne trovanje. Djeca se mogu otrovati već od jedne male sjemenke.
Simptomi trovanja cijanidom su: mučnina, povišena temperatura, glavobolje, nesanica, žeđ, pospanost, nervoza, bolovi u mišićima i zglobovima, smanjeni krvni tlak.
Medicinska literatura povremeno izvještaja o slučajevima trovanja cijanidom iz sjemenki marelice – od 1979. do 1998. zabilježen je jedan ne-fatalni slučaj u SAD-u. U literaturi se može naći na trovanja nakon konzumacije 20 ili više sjemenki kod odraslih osoba i 5 ili više kod djece. U EU je vrlo mali broj trovanja registriran u Njemačkoj, i sama EFSA potvrđuje da osobe uzimaju od 10 pa do 90 sjemenki i ne pokazuje subjektivne simptome – kada bi konzumiranje pola sjemenke i 3 manje sjemenke bilo povezano s rizikom za zdravlje, javljalo bi se puno više slučajeva trovanja! Za pretpostaviti je da je metabolizam cijanogenog glikozida u sjemenkama marelice relativno spor te je organizam čovjeka u stanju biotransformirati male količine i izbaciti iz tijela.
U svakom slučaju, za one koji uzimaju sjemenke marelice, treba početi s manjom količinom i paziti na simptome trovanja. Sjemenke obavezno maknuti iz dohvata djece!
Izvori:
1. Alex Konstantatos, Malini Shiv Kumar, Aidan Burrell, Joel Smith. An unusual presentation of chronic cyanide toxicity from self-prescribed apricot kernel extract. BMJ Case Reports, 2017; bcr-2017-220814
2. Apricot kernels pose risk of cyanide poisoning, EFSA European Food Safety Agency, 27.04.2016., efsa.europa.eu
3. Otrovi biljaka, Otrovno.com, otrovno.com
