Priče o vodi
Perzijanci imaju legendu, čija pouka, kao da je napisana za sve nas, stoljećima dalje u vremenskoj kolotečini. Kao da su nam iz prošlosti poslali jasnu poruku: onaj tko kontrolira vodu, kontrolirat će sve nas.
Perzijska legenda o vodi
Jedan mudrac je predskazao da će doći vrijeme, kada će sva voda, osim one koja bude sakupljena, nestati. Umjesto nje će se pojaviti druga voda, ali svatko tko ju bude pio, poludjet će.
Samo je jedan čovjek ozbiljno shvatio proročanstvo i počeo sakupljati rezervu vode. I došao je preiskazani dan, kada su presušili svi izvori. Onaj čovjek koji je bio poslušao mudraca, pio je vodu iz svojih rezervi.
A onda su se svi rezervoari napunili vodom, i ljudi su žedni pili tu novu vodu i svi su poludjeli.
A onaj jedan čovjek koji je poslušao mudraca, pio je samo vodu iz svojih rezervi i sačuvao pamet. Ostao je on jedini pametan među ludima i ludi su ga proglasili – ludim.
Na kraju je izlio svoje rezerve na zemlju i popio novu vodu. Tako se lišio razuma. A luđaci su zaključili da je on stekao razum.
Nedavno sam pronašla sličnu priču, ovoga puta radilo se o mudrom kralju, no pouka je očigledno ista.
Kraljeva voda
Jedan vladar poznat po mudrosti, od zahvalnih ljudi svaki je dan primao darove. Njegov se rođendan slavio u cijelom kraljevstvu.
A tada se dogodila tragedija: pijući onečišćenu vodu iz gradskog vrela, svi su ljudi poludjeli. Samo je kralj, pijući sa svoga izvora bio pošteđen.
Nedugo potom ludi su građani počeli govoriti o kraljevu “čudnu ponašanju” kako su mu zaključci suludi, a mudrost lažna. Mnogi su čak povjerovali da je poludio. Njegova glasovita omiljenost je iščeznula.
A tada je očajan, osamljeni kralj jednoga dana otišao u grad i namjerno se napio na gradskom vrelu.
Tu je večer obilježila velika proslava jer se kralj “ponovo opametio”.
