Dijabetes
Dijabetes je kronično stanje koje nastaje kad gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi inzulin, ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život.
Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača – ključ koji otvara vrata na stanicama i omogućava im da preuzmu hranu (glukozu) iz krvi. Bez inzulina glukoza u krvi raste umjesto da odlazi u stanice. Zato inzulin treba unijeti u organizam injekcijom.
Postoje dva tipa šećerne bolesti:
Tip 1 šećerne bolesti
Nekad nazivan inzulin ovisni tip šećerne bolesti u kojem je životno potrebno u organizam unositi inzulin. Ovaj tip bolesti razvija se kad organizam proizvodi malo ili nimalo inzulina. U tom slučaju inzulin mora biti unijet injekcijom.
Češće se javlja u djece i adolescenata, ali može se pojaviti i u odraslih. Javlja se s učestalošću od oko 10% od ukupno oboljelih.
Simptomi
Nastanak tipa 1 šećerne bolesti je obično iznenadan i dramatičan i može uključivati slijedeće simptome:
učestalo mokrenje
prekomjernu žeđ i suhoću usta
izraziti umor/nedostatak energije
stalnu glad
nagli gubitak težine
smetnje vida
ponavljane infekcije
Faktori rizika za tip 1 šećerne bolesti još nisu dovoljno definirani, ali kombinacija nasljeđa i utjecaja okoliša (virusne infekcije, stres) može biti otponac za razvoj bolesti. Etiologija je nejasna, vjerojatno se radi o autoimunosti.
Tip 2 šećerne bolesti
Nekad nazivan o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti u kojem je inzulin potreban za metaboličku kontrolu. Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobna stvarati količinu inzulina da udovolji potrebama organizma ili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito. Ovakvo stanje može se kontrolirati pravilnom prehranom, tabletama i redovnom tjelovježbom.
Javlja se prvenstveno u odraslih, ali se sve češće razvija i u mlađih osoba. Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaća oko 90% svih oboljelih.
Simptomi
U tipu 2 simptomi se javljaju postupno u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti, u manje izraženoj formi mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti. Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. U oko polovice slučajeva sve do razvoja kroničnih komplikacija nema simptoma.
Iako se tip 2 šećerne bolesti poglavito javlja u odraslih, on ubrzano postaje važan problem u mlađim dobnim skupinama u mnogim dijelovima svijeta. Stoga je svatko, svagdje i u bilo kojoj životnoj dobi pod rizikom obolijevanja. Određeni faktori mogu povećati rizik od razvoja bolesti, a to su:
– gojaznost (80% osoba sa šećernom bolešću tipa 2 su pretili)
– dob (s dobi iznad 40 godina učestalost raste)
– nedostatak tjelesne aktivnosti
– obiteljska sklonost
– rasna predispozicija
– pojava dijabetesa u trudnoći
– smanjena tolerancija glukoze
– stres
Izvor:
dijabetes.hr
