Gersonova terapija
Njemački liječnik Max Gerson (1881 – 1959) razvio je terapiju koja nudi rješenje za većinu bolesti na koje danas nailazimo u zapadnom svijetu. Njegova terapija se temelji na hiperalimentaciji tijela kao i detoksifikaciji organizma od otrova. Gersona mnogi smatraju ocem prehrambenih detoksifikacija koje su dosta popularne u zadnje vrijeme.
Gerson je sam patio od migrena koje su bile izrazito teške, posebno u doba kada je stažirao. Njegove kolege liječnici mu nisu mogli ponuditi rješenje, osim utjehe da će migrene vjerojatno samostalno prestati kada uđe u pedesete godine života. Gersona nisu mogli uvjeriti u beznadnost situacije, tako da je sam počeo tražiti rješenje kopajući po tada dostupnoj literaturi. Pronašao je rad gdje je jedna žena spominjala da izliječila od migrene s promjenom prehrane – i tako je krenuo s istraživanjima, kako bi na kraju otkrio da migrene kod njega nestaju prelaskom na vegetarijansku prehranu bez soli.
Vremenom je i svojim pacijentima koji su bolovali od migrene pripisivao istu strogu dijetu, i izlječenja su se nanizala jedno za drugim. Neki od pacijenata su se pomoću Gersonove dijete riješili i drugih bolesti (pr. lupus), a Gerson je kod kolege Sauerbruch-a započeo istraživanje na 450 pacijenata od koji je potpuno izliječio njih 446. Među mnogim izliječenim pacijentima našla se i supruga dr. Alberta Schweitzera, dobitnika Nobelove nagrade za mir 1952. godine, kao i samog Schweitzera koji je bolovao od dijabetesa.Dr. Gerson je ubrzo shvatio da njegov način prehrane liječi mnoge bolesti, odnosno potiče metabolizam i jača imunološki sustav koji vodi tijelo u samoizlječenje. Nakon nekolicine uspješnih i neuspješnih liječenja pacijenata s rakom, krenuo je s testiranjem korištenja klistira, no bijegom od nacista u SAD izgubio je do tada sakupljene znanstvene podatke.
Radom u SAD-u Gerson ubrzo otkriva da je jetra posebno zatrovana kod osoba koje pate od raka (zanimljivo, u njegovo vrijeme su glavnom starije osobe patile od raka, dok se u posljednjih stotinjak godina počeo masovno javljati kod sve mlađih ljudi). Njegova stopa liječenja od raka je iznosila oko 30% a većina njegovih pacijenata bili su terminalni bolesnici od kojih je medicina digla ruke i poslala ih doma da umru.
Gerson je otvorio kliniku gdje je radio godinama, pisao je radove, no medicinski časopisi su ih odbijali objavljivati. Godinu dana prije smrti, 1958. godine, objavio je svoju posljednju knjigu gdje je opisao liječenje 50 bolesnika od raka: “A Cancer Therapy: Results of 50 Cases (Terapija za rak: Rezultati 50 slučajeva)”.
Gersonova kćer Charlotte, koja je s ocem radila u klinici, tvrdi da je njen otac umro od trovanja arsenom. Charlottinu tezu podupiru i forenzički nalazi jer je njegovom urinu pronađen arsen. Dr. Gerson je preminuo od upale pluća koja je bila posljedica trovanja. Medicinski establišment govori da je umro od raka pluća.
Aktivna devedesetogodišnjakinja, Charlotte Gerson (1922-), nastavlja popularizirati očev rad objavljujući knjige, video materijale i držeći predavanja. Vodi Gersonov institut u San Diegu u Kaliforniji (gerson.org). Trenutno postoje dva licencirana centra za liječenje pacijenata Gersonovom terapijom, Baja Nutri Care blizu Tijuane u Meksiku i Gerson Health Centre u blizini Budimpešte u Mađarskoj (egeszsegforras.org).
Max Gerson je 14. svibnja 2005. primljen u Kuću slavnih Međunarodnog društva za ortomolekularnu medicinu.
Gersonova terapija
Prehrana je veganska, no koriste se određeni dodaci životinjskog podrijetla. Ne koriste se klice, sok od mlade pšenice, kao ni soja. Pacijenti ne piju vodu. Od ulja se koristi samo laneno i ricunusovo ulje. Najvažniji element prehrane su svježe cijeđene sokovi: jabuka-mrkva, mrkva (čista), sok od naranče i zeleni sok (salata, kupusa i dr.). Dnevno se pije 13 čaša soka, hrana je većinom sirova, a manji dio je termički obrađen. Dnevno se koristi i „Hipokratova juha“ koja ima veliku detoksifikacijsku moć.
Uz prehranu se primjenjuju klistiri kavom koji omogućuju detoksifikaciju jetre koja ima ključni dio u oporavku od bolesti.
Gersonova terapija uključuje i dodatke prehrani od prirodnih tvari: kalijeve soli ( u otopini), injekcije sirove životinjske jetre, odmašćena jetra u prahu, Lugolova otopina, tablete štitnjače, vitamini niacin, kobalamin, pankreatin (ekstrakt probavnih enzima gušterače), pepsin (enzim želuca), koenzim Q10 i odmašćeni kolostrum. Koriste se i injekcije amigdalina.
Izvori:
teledisk.hr
časopis Svjetlost
