Povišeno željezo

Željezo je esencijalno za gotovo sve životne oblike, uključujući i čovjeka. Dio je molekula koje vezuju kisik (hemoglobin, mioglobin), citokroma i mnogih enzima. Premalo željeza dovodi do osjećaja slabosti, smanjenog imuniteta i anemije, sve stanja koja mogu postati opasna ako se ne tretiraju na vrijeme.

Referentne vrijednosti željeza: muškarci 11-32 µmol/l, žene: 8-30 µmol/l
Referentne vrijednosti serumskog feritina (mjeri se količina nosioca željeza u krvi, protein feritin): muškarci 30-400 µg/l, žene: 3-150 µg/l

Međutim moguća je pojava viška željeza u odnosu na potrebu, što također može biti opasno. Stanje je to koje zahtijeva pažnju kako je pokazala studija iz 2001. godine (1) na starijim osobama gdje je broj osoba s povećanom razinom željeza premašio broj onih s manjkom, barem što se tiče SAD-a. Od preko 1000 osoba iz navedene studije 3% je imalo manjak željeza dok je 13% imalo prekomjernu količinu. Slobodno željezo je destruktivne prirode, oštećuje stanice i tkiva kataliziranjem konverzije vodikovog peroksida u slobodne radikale koji napadaju stanične membrane, proteine i DNA (2). Kao jak oksidans, željezo u slobodnom obliku je može oštetiti organe što dovodi do ciroze, srčanih aritmija, dijabetesa, Alzheimerove bolesti, bakterijskih i virusnih infekcija. Povišeno željezo može se naći u akutnom hepatitisu, hemokromatozi, hemosiderozi, pernicioznoj aplastičnoj i hemolitičnoj anemiji, bolesti srpastih stanica, talasemiji, akutnom i kroničnom otrovanju željezom te otrovanju olovom. Desetogodišnja studija na medicinskim sestrama iz SAD-a pokazala je da su žene s povećanom razinom željeza imale gotovo tri puta veću mogućnost da dobiju dijabetes (3).

Čovjek apsorbira samo djelić željeza kojeg dobiva hranom, otprilike 1-2 mg dnevno.

Neke osobe imaju genetsku predispoziciju za apsorpcijom previše željeza koja se naziva hemokromatoza ili hemosideroza (javlja se u jednoj od 250 osoba). Kod nasljedne hemokromatoze apsorbira se 2-3 puta više željeza nego što je to kod zdrave osobe, ali uglavnom nema simptoma do odrasle dobi. U bolest treba posumnjati kada zasićenost transferina prelazi 50% kod žene prije menopauze i 60% kod muškaraca, progresijom bolesti dolazi do fibroze i ciroze jetre (2). Nakupljanje željeza u srcu uzrokuje kardiomiopatiju odnosno perikarditis i aritmiju. Manje razina u tkivima od razine prisutne u jetri već uzrokuju zastoj srca, koji je glavni uzrok smrti kod nakupljanja željeza (3). Nakupljanje željeza u žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem uključuje pojavu dijabetesa, hipopituitarizam, hipogonadizam, hipoparatireoidizam. Primijećena je i veća učestalost pojave infekcija (posebno Vibrio, Listeria, Yersinia, Salmonella, Escherichia i dr.). Tretman hemokromatoze nije značajno izmijenjen od sredine prošlog stoljeća, a to je uglavnom terapijska flebotomija – 450-500 ml krvi sadrži 200-250 mg željeza, flebotomija se vrši do uspostave blage hipoferitinemije.

Kako organizam čovjeka ima ograničenu mogućnost izlučivanja željeza – putem kože, probavnog sustava, menstruacije ili tijekom trudnoće (3) – posljedično se ono relativno brzo može nakupiti u jetri, srcu, pankreasu i nekim endokrinim žlijezdama (hipofiza, paratireoidna žlijezda). Najbolji način rješavanja viška željeza je krvarenjem – kao rezultat toga žene prije menopauze rijetko boluju od njegovog viška. Budući da muškarci nemaju direktni “izlaz” željeza (menstruacija kod žena), u dobi od 40 godina njihova je razina željeza slična ženama dobi od 70 godina (4).

Interesantno, jedan od najčešćih uzroka viška željeza je redovno pijenje alkohola – koji povećava apsorpciju željeza iz hrane.

Potencijalni uzroci visoke razine željeza povezani s prehranom uključuju:

-pijenje alkohola uz jelo (pr. ako uz odrezak crvenog mesa pijete vino, vjerojatno ćete apsorbirati više željeza od potrebe)

-kuhanje u željeznim posudama – kuhanje kisele hrane uzrokuje visoku razinu apsorpcije željeza

-konzumiranje procesirane hrane kao što su cerealije, brašna i kruh obogaćeni željezom, željezo u ovim proizvodima je neorgansko željezo i mnogo je opasnije od željeza iz mesa

-uzimanje multivitamina i multimineralnih suplemenata, oboje sadrže željezo

Tretman visokog željeza prehranom

-Smanjenje konzumiranja hem željeza. Hem oblik željeza se vrlo dobro reapsorbira u gornjem dijelu probavnog trakta, stoga ga je potrebno smanjiti. Crveno meso ne smije se jesti više od 2-3 puta tjedno, treba smanjiti količinu mesa u glavnim obrocima kao što su ručak i večera, i paziti na unos mesa i prerađevina u doručku i međuobrocima u obliku salama i sličnih proizvoda. Izbjegavati konzumiranja iznutrica i mesnih prerađevina tipa pašteta. Idealan bi bio prijelaz na vegetarijansku ili vegansku prehranu. Povremeno gladovanje, nekoliko dana u mjesecu uz konzumiranje vode i svježe iscijeđenih sokova, a izbjegavanje krute hrane, također se može preporučiti.

-Smanjiti unos hrane bogate vitaminom C uz hranu bogatu željezom. Hranu bogatu vitaminom C kao što je voće treba uzimati odvojeno od glavnih jela koji sadrže meso. Voćni sokovi kao što je sok od naranče poboljšava apsorpciju željeza. Nije poželjno i nemoguće je izbaciti kompletno vitamin C jer on ima i povoljne zdravstvene učinke i smanjuje rizik od bolesti srca, raka, očne mrene i drugih poremećaja, bitno je odvojiti hranu s vitaminom C od hrane bogate željezom.

-Smanjiti namirnice za koje je dokazano da poboljšavaju apsorpciju željeza. To su maslinovo ulje, slatki korijen, od začina anis, kumin, te menta i čaj od mente

-Znatno povećati konzumiranje biljne hrane. Biljna hrana također može sadržavati osjetne količine željeza, no ono se vrlo slabo apsorbira, samo se oko 5% željeza iz biljne hrane (ne-hem željezo) u odnosnu na 30-50% iz mesa (hem željezo). Za zadovoljenje potrebe na proteinima uzimati leguminoze, orašasto voće i žitarice. Bioflavonoidi (iz bobičastog voća-borovnica, brusnica; kava, kvercetin iz kore citrusa) i fitinska kiselina (žitarice, sezam) vežu željezo i smanjuju njegovu dostupnost. Namirnice bogate bioflavonoidima i fitinskom kiselinom mogu se uzimati u međuobrocima tako da ovi aktivni sastojci cirkuliraju u krvi i na sebe vežu eventualno prisutno slobodno željezo.

-Uključivanje u prehranu biljaka i začina bogatih fenolima. To su zeleni čaj od čajeva i ružmarin od začina koji smanjuju apsorpciju željeza. Pijenje zelenog čaja uz obroke znatno smanjuje apsorpciju željeza. U prehranu se mogu ubaciti i druge namirnice koje umanjuju apsorpciju željeza kao što su mlijeko, jaja i soja, kava također.

-Kurkumin je kelator željeza. Studije na miševima pokazuju da ekstrakt kurkumina smanjuje razinu feritina u jetri.

-Astaksantin. Kao dodatak prehrani smanjuje oksidativno oštećenje izazvano željezom.

-Izbaciti konzumiranje alkohola. Pogotovo važno za muškarce. Sve vrste alkohola trebaju se izbaciti, od vina, piva do jakih alkoholnih pića.

-Izbaciti dodatke prehrani multiminerale sa željezom, i multivitamine s vitaminom C.

-Izbjegavanje procesirane hrane. Obavezno čitati popis sastojaka na pakovanju, izbaciti namirnice koje su obogaćene željezom.

-Izbjegavanje sirovih školjaka (kamenice i sl) – kod bolesti hemokromatoze zabilježeno je nekoliko slučajeva fatalne infekcije Vibrio vulnificus-om.

-Spremati-kuhati hranu u posuđu koje nije načinjeno od željeza i nehrđajućeg željeza. Studija iz 1997. godine pokazuje da osobe koje koriste željezne posude i posude od nehrđajućeg željeza za kuhanje hrane time povećavaju unos željeza putem hrane (4).

-Upotreba kelatora željeza kao što su fitinska kiselina ili IP6 (inozitol heksafosfat). Treba ga uzimati između obroka tako da slobodna fitinska kiselina dospije u krvotok gdje će na sebe kelirati slobodno željezo (a i teške metale poput žive, olova i kadmija). Ne smije se uzimati uz obroke jer će osim željeza vezati na sebe kalcij, magnezij i cink što nije poželjno. Fitinska kiselina ne može kelirati metale koji se već nalaze na proteinskom nosaču, odnosno ne može otrgnuti željezo iz transferina. Fitinska kiselina kao suplement se uzima 3 mjeseca, nakon čega treba napraviti biokemijske pretrage krvi. Ne smije se uzimati istovremeno s aspirinom. Anemične osobe nakon konzumiranja fitinske kiseline mogu osjećati slabost, dok će osobe s povećanom razinom željeza osjetiti povećanu razinu energije.

Ostale metode nevezane uz prehranu:

-Češće darivanje krvi. Darivanje krvi pomaže održavanju cirkulirajuće razine željeza u krvi. Studije pokazuju da davatelji krvi imaju manju razinu bolesti i imaju nešto bolje zdravlje od ostale populacije. Budući da oksidacija željezom pogoršava tok gotovo svih bolesti, kontrola željeza mogla biti univerzalna metoda prevencije i terapije (4).

-Terapija kelatorima. Administracija desferioksamina kontinuiranom infuzijom, višak se izlučuje stolicom, ili deferiprona, višak se izlučuje urinom (5).

-Uzimanje aspirina. Dnevno uzimanje aspirina (ako je propisao liječnik) za prevenciju srčanog i moždanog udara uzrokuje gubitak krvi putem probavnog sustava u količini od jedne žličice dnevno, što također uzrokuje gubitak željeza. Čini se da aspirin povećava proizvodnju feritina, proteina koji na sebe veže slobodno željezo i tako sprečava njegovo oksidativno djelovanje (4).

-Vježbanje. Mala količina željeza gubi se znojenjem.

Tabelarni pregled preporuka

Pitanje

Moja mama boluje od hemokromatoze i interesira me zašto nije dobro maslinovo ulje za nju. Zašto ste napisali inox posude, za željezne mi je jasno? – Žana

Odgovor

Što se tiče željeza, dokazano je da maslinovo ulje poboljšava njegovu apsorpciju. Također maslinovo ulje sadrži nešto željeza pa je stoga navedeno u tablici da se treba smanjiti unos.
Sadržaj željeza u nekim uljima: maslinovo ulje 0,56 mg, suncokretovo ulje 0,3 mg, sojino ulje 0,1 mg, kanola ulje (uljana repica ) 0 mg / na 100 g.

Minerali krom i nikal prelaze u hranu iz inox posuđa, posebno ako je hrana ima niži pH (npr. umak od rajčice, jela s dodatkom octa i sl.). Također sadržaj željeza u kuhanoj hrani u pravilu će se povećati kada hrana ima niži pH, veći sadržaj vode i duže vrijeme kuhanja. Posude od lijevanog željeza u zemljama u razvoju čak mogu pridonijeti prevenciji anemije, ali u vašem slučaju treba ih isključiti iz pripreme hrane. Inox posude su bolje, ali također ih treba zamijeniti drugim posudama – barem za kiselu hranu i za onu koja se dugo kuha.

Izvori:
1. Fleming D. i sur. Iron status of free-living, elderly Framingham Heart Study cohort: an iron-replete population with a high prevalence of elevated iron stores. Am J Clin Nutr. 73, 2001, str. 638-646.
2. Andrews N.C. Disorders of iron metabolism. The New England Journal of Medicine. 341, 26(1999), str. 1987-1995
3. Brody J.E. A host of ills when iron’s out of balance. New York Times. 13.08.2012.
4. Sardi B. Iron: too much of a good thing.Nutrition Science News. Lipanj 2000.
5. Porter J.B. Pratcical management of iron overload. British Jurnal of Haematology. 115, 2001, str. 239-252.