Resekcija crijeva
Ponekad je radi bolesti ili određenih poremećaja potrebno kirurški ukloniti dijelove tankog i debelog crijeva. Tada se smanjuje apsorptivna površina crijeva i njegova funkcionalnost što rezultira sindromom kratkog crijeva (SBS – short bowel syndrome).
Nutritivni tretman bolesnika ovisi o dužini i mjestu resekcije, odnosno da li odstranjen jejunum, ileum, ileocekalni sfinkter ili kolon. Osim dužine odstranjenog dijela, u pravilnom nutritivnom tretmanu potrebno je poznavati i kolika je dužina i koji su dijelovi crijeva preostali nakon operacije.
Odstranjenje segmenata dugih od 50 do 100 cm tankog crijeva obično nema većih nutritivnih posljedica, osim ako se ne radi o terminalnom ileumu ili velikim resekcijama koji ostavljaju manje od jednog metra crijeva. Najteži je slučaj masivnog odstranjenja ileuma s kolonom, dok najmanje negativnih posljedica ima odstranjenje srednjeg dijela jejunuma. Preživljavanje je moguće već s 30 do 60 cm očuvanog tankog crijeva radi njegove brze adaptacije novonastaloj situaciji: masa crijeva se povećava, hipertrofira mukoza i produžuju se crijevne resice, čime se povećava apsorptivna površina crijeva. Adaptacija je brža što se više složenih komponenti hrane koristi u prehrani, npr. bolje je unositi kompleksne ugljikohidrate od jednostavnih šećera tipa glukoze i fruktoze. Proces adaptacije može potrajati od jedne do dvije godine.
tanko crijevo 1 – jejunum 2 – ileum / debelo crijevo 3 – slijepo crijevo i crvuljak 4 – uzlazni kolon 5 – poprečni kolon 6 – silazni kolon 7 – sigmoidalni kolon 8 – ravno crijevo ili rektum
Resekcija ileuma
Ileum je odgovoran za apsorpciju vitamina B12, žučnih soli i vode, te manjim dijelom aminokiselina, glukoze, masnih kiselina i glicerola. Već i kratka resekcija završnog dijela ileuma (manje od 100 cm) koja često uključuje i ileocekalni sfinkter, rezultirat će malapsorpcijom žuči koja dovodi do dijareje i steatoreje, te deficijencije vitamina B12. Žučni kamenac je češći. Ključ za tretman ovih pacijenata je sekvestrant žuči, tvar pod imenom kolestiramin, koji se uzima ujutro kad je žuči najviše u duodenumu. Vitamin B12 daje se profilaktički. Dijeta sa smanjenom količinom masti nije esencijalna, ali može pomoći u smanjenju dijareje.
Resekcija ileuma u dužini većoj od 100 cm dovodi do steatoreje, dijareje i gubitka na težini. U ovom je slučaju nužno smanjiti količinu masti u prehrani, ali treba paziti i na gubitak težine. Injekcije vitamina B12 su esencijalne. Velika resekcija jejunuma i ileuma predstavlja akutni problem zbog vodenaste dijareje, gubitka težine i malapsorpcije. Totalna parenteralna prehrana potrebna je odmah nakon operacije, a hranjenje na usta započinje čim pacijent može tolerirati hranu kako bi započela adaptacija preostalog crijeva. Potrebno je uzimati hranu sa više složenih ugljikohidrata (škroba) jer je tada manja mogućnost pojave dijareje. Niskomasna prehrana je obvezna, a treba uzimati manje od 30 g masnoća dnevno. Uzimaju se vitamini topivi u mastima (A, D, E, K), kalcij, magnezij i cink. Željezo se uzima ako je uklonjen početni dio tankog crijeva, jejunum. Esencijalne masne kiseline moguće je nadoknaditi mazanjem kože (nije ih potrebno uzimati hranom).
Kirurška resekcija crijeva može pogoršati intoleranciju prema mliječnom šećeru laktozi. No kako su simptomi intolerancije laktoze ovisni o dozi, unos mliječnih namirnica se može razvući tokom cijelog dana, a da se ne pojave neugodni simptomi intolerancije. Ako je nepodnošljivost još prisutna, potrebno je u prehranu uključiti proizvode sa manje laktoze. Više laktoze sadrže mlijeko, slatko vrhnje, acidofilno mlijeko, jogurt, sladoled, zrnati sir i tvrdi sirevi, a manje laktoze sadrže kiselo vrhnje, tučeni šlag, kremasti sirevi i maslac.
U svim slučajevima potrebno je izbjegavanje namirnica sa velikom koncentracijom šećera (kolači, torte, slastice, zaslađeni voćni sokovi, gazirana pića) jer oni navlače vodu u probavni sustav i uzrokuju dijareju.
Resekcija kolona (debelog crijeva)
Posljedica kolektomije, odstranjenja debelog crijeva i određenog dijela okolnog zdravog tkiva, je češće pražnjenje crijeva sa tendencijom prema dijareji. Ako nije odstranjen završni dio tankog crijeva ileum, većina će se nutrijenata iz hrane uspješno apsorbirati. Ukoliko je odstranjena ileocekalna valvula može doći do ubrzanog tranzita himusa kroz tanko crijevo pošto je ova regija zadužena za usporavanje punjenja debelog crijeva.
U nastavku slijede nutritivni savjeti za prehranu osoba sa odstranjenim kolonom (debelim crijevom), a u slučaju odstranjenja većeg ili manjeg dijela tankog crijeva prehranu treba prilagoditi tako da se uključe i gore navedene preporuke.
Hrana koju treba ograničiti dok se tijelo ne privikne na kolektomiju:
– sirovo povrće
– kora voća, dok se pulpa voća se može konzumirati kuhana
– mliječni proizvodi
– hrana sa povećanim sadržajem vlakana (žitne pahuljice, kruh)
– grah, grašak, soja, leća (mahunarke)
– torte, pite, keksi i druge slastice
– hrana koja sadrži puno masnoća kao što su pržena jela, kobasice, svo masno meso
– mesne prerađevine kao što su kuhana šunka i slični proizvodi, treba izbjegavati nekoliko mjeseci
Dozvoljena hrana i važne preporuke
Jako je važno da se hrana temeljito sažvače budući da probava započinje u ustima – na dobro sažvakanu i usitnjenu hranu bolje će djelovati probavni enzimi, posebno enzimi pankreasa i žučne soli. Ovo je jedna od najvažnijih preporuka za osobe sa resekcijom crijeva.
Obroke treba rasporediti u toku dana, nabolje je imati 5 do 6 manjih obroka dnevno, steatoreja i dijareja se javljaju i kada volumen konzumirane hrane prelazi apsorptivnu mogućnost preostalog crijeva nakon resekcije.
Treba smanjiti količinu popijene tekućine u toku obroka, u početku je najbolje odvojiti krute obroke od uzimanja napitaka. Izotonični napitci mogu biti od koristi. Uvijek se uzimaju prvo krute namirnice, a zatim tekućine. Treba piti dovoljno vode, čajeva i sokova kako bi se spriječila dehidratacija organizma.
Konzumira se hrana sa manje vlakana, i to 10 do 15 grama dnevno (dok je preporuka za zdrave odrasle osobe 30-ak grama dnevno).
Nije potrebno ograničiti unos soli.
Ako se konzumiraju dodatci prehrani (vitamini i minerali) najbolje je da su vidu tekućine ili pastila za žvakanje, ne tableta.
Dozvoljeni su:
– mlijeko, jogurt i mliječni proizvodi
– junetina, piletina, puretina i riba pripremljena bez masnoća
– tofu, jaja
– maslac od orašastog voća (pr. maslac od kikirikija)
– svijetla tjestenina, riža, kruh, krekeri i žitarice koje nisu zaslađene
– kuhano voće i kompoti, cijeđeno svježe voće, sok od jabuke se često preporučuje jer pomaže formiraju stolice i smanjuje proljev, također i banane
– kuhano povrće, pire krumpir, cijeđeno svježe povrće, povrće bez kore ili sjemenki koje sadrži malo vlakana
– masnoće: maslac, vrhnje, kremasti sirevi (npr. abc sir), margarin, majoneza i sva ulja.
Ako se pojavi dijareja treba konzumirati: sok od jabuke, banane, rižinu sluz, rižu, maslac od kikirikija i blage biljne čajeve.
Hrana koju treba izbjegavati:
Općenito treba izbjegavati hranu bogatu vlaknima, i svu hranu koja stvara plinove (leguminoze, neko povrće):
– leguminoze (grah, grašak, leća)
– cerealije od cijelog zrna, i prerađevine od integralnog brašna (kruh, tjestenina), integralna riža
– svježe voće, suho voće, orašasto voće, koža voća i kruti dio dobiven nakon istiskivanja voćnih i povrtnih sokova
– svježe povrće koje izazva pojavu plinova kao što su cvjetača, brokula, cikla, i kelj pupčar, zeleno lisnato povrće (špinat), kora plodastog povrća
– stimulanti kao što su kava i alkohol
– pržena, jako začinjena hrana, kobasice
– jako slatka hrana kao što su torte, kolači, med, voćni sirupi, sladoled
– vrući napitci i vruće juhe, crno vino, pivo, čokolada, jako začinjena hrana i količinski veliki obroci također mogu izazvati proljev
Sve osobe ne podnose na jednak način istu hranu, zato je potrebno metodom pokušaja i pogreške ustanoviti koja hrana odgovara, a koja ne. Postepeno uvođenje namirnica nakon kolektomije dati će najbolji uvid u reakciju organizma. Ako se pojavi proljev treba koristiti mliječne proizvode bez laktoze, sir, sok od jabuke, banane, pire krumpir, maslac od kikirikija, bijelu rižu ili običnu tjesteninu, i blage čajeve koji će očvrsnuti stolicu. Ako se pojavi konstipacija, treba unositi više tekućine, ali se izbjegavaju gazirana i alkoholna pića.
Izvori:
Human nutrition and dietetics, 9. izdanje, 1993. g.
Understanding Normal and Clinical Nutrition, 8. izdanje, 2009. g.
Carol Rees Parrish: The clinician’s guide to Short Bowel Syndrome, Practical Gastroenterology, 2005.