Selen

Otkriven je kao esencijalni element tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća, i to kao bitan dio antioksidativnih zaštitnih sustava organizma. Selen (kemijski simbol: Se) ulazi u sastav glutation peroksidaze koja je primarno odgovorna za kontrolu i smanjivanje peroksidnih slobodnih radikala. Oni su produkti peroksidacije lipida u staničnim membranama, što je jedna od najčešćih meta slobodnih radikala u organizmu. Smanjivanje peroksidnih produkata nastalih oksidacijom fosfolipida stanične membrane prekida lančanu reakciju autooksidacije koja rezultira njenim većim ili manjim oštećenjem. Ovakva antioksidativna zaštita stanične membrane je ovisna o selenu i u sinergiji je s vitaminom E. Selen također ima ulogu u sintezi prostaglandina, time da štiti oksidativno stanje lipidnih intermedijera koji nastaju u reakciji ciklooksigenaze koja određuje ravnotežu konačnih produkata. Prostaglandini nastaju iz esencijalne masne kiseline (“omega-3”) a reakcija ciklooksigenaze je ta koja kontrolira kakvo će biti njihovo djelovanje – proagregatorno, proupalno ili antiagregatorno i antiupalno.

Promet i ravnoteža u organizmu

Selen u hrani dolazi bilo u anorganskom obliku selenita ili selenata, bilo u organskom obliku gdje mijenja sumpor u metioninu ili cisteinu. Sadržaj selena u tlu sasvim određuje njegovu koncentraciju u biljnim (i mliječnim) izvorima. Ta razlika u sadržaju može biti i 200 puta veća u regionu gdje je tlo bogato selenom. Tako se mora zapravo voditi računa o prosjeku selena koji dolazi iz hrane s različitih zemljopisnih područja, primjerice za žitarice. Procesiranje žitarica u prehrambenoj industriji osiromašuje selen iz dobivenih proizvoda. Tako su meso i perad, te gdjekad i mlijeko, puno stabilniji izvori selena, budući da je danas sve raširenija praksa da se silaža za stoku obogaćuje dodavanjem selena.

Deficit selena

Klinički stupanja deficita selena se danas rijetko javlja. Međutim, marginalni unos selena izaziva manjak koji pogađa aktivnost peroksidaze koja rabi selen. Promjene u aktivnosti tih enzima povezuju se s razvojem Kašinove bolesti (kardiomiopatija) te Kashin-Bek bolesti (hondrodistrofija) kod djece u regijama Kine gdje je tlo siromašno selenom.

Deficit selena se također može javiti kod pothranjenih pacijenata koji su ovisni o enteralnoj ili parenteralnoj ishrani kroz dulje vrijeme. Bolovi u mišićima, slabost i mekoća zglobova i mišića znaci su ovog stanja. U takvom slučaju se suplementacijom selena vrlo brzo korigira ovaj tip deficita.

Toksičnost selena i maksimalne doze

Selen je bio poznat kao toksičan industrijski korišten metal, bila prije nego je otkrivena njegova esencijalnost. Tako bivanje u rangu s olovom, arsenom i drugim metalima još uvijek kod starijih akademski obrazovanih prirodnjaka čini da pomalo zaziru od selena. Međutim, sve je pitanje doze. Selen je kao jedan od minerala u tragovima potreban u malim količinama, pa se doze već preko 500 mcg smatraju toksičnim. Prekomjeran unos selen od više od 750 mikrograma dnevno može uzrokovati mučninu, povraćanje, dijareju, gubitak kose i noktiju, mlohavost i oticanje prstiju, zamor, iritabilnost, kožne lezije, oštećenja zubiju i poremetnju živčanog sustava.

Suplementi selena koji sadrže trostruko veću dozu od DRI vrijednosti imaju čak i veću mogućnost da budu toksične nego selen konzumiran hranom. Ovo upozorenje zasniva se na činjenici da je većina suplemenata selena u organskom obliku (npr. selenometionin ili selenocistein), što je oblik selena koji se mnogo bolje apsorbira nego anorganski oblici i time postiže veći unos u organizam. Dodatni simptomi trovanja selenom su dermatitis, tanka i slaba kosa, krhki nokti i periferna neuropatija. Stoga pažljivo čitajte sastav svog antioksidativnog suplementa i unos selena putem multivitamina kako ne bi sumirali i prešli za organizam tolerabilne količine selena.

Nove prehrambene preporuke USDA (Američkog ministarstva poljoprivrede) koje su zamijenile RDA vrijednosti kao preporučeni unos selena, donose za svaki nutrijent gornju granicu tolerancije unosa (Tolerable Upper Intake Levels). Za selen je to 400 mcg dnevno za odrasle osobe.

Preporučeni unos – DRI (Daily Reference Intakes) vrijednosti preporučenog dnevnog unosa selena

Izvori u hrani

Selenom je bogata vrsta oraha, brazilski orah, te morski plodovi, bubrezi, jetra i iznutrice, meso i perad, cjelovite žitarice, suncokret sjemenke, zobene pahuljice, soja, ostali orašasti plodovi, mliječni proizvodi, jaja.

Autor:
Branimir Dolibašić, dipl.ing., nutricionist