Stiže li nam superlosos?

06.10.2010. – Da li će FDA dozvoliti puštanje u promet genetski stvorenog superlososa koji raste brže i duplo je veći od običnog atlantskog lososa? Da li je superlosos siguran za konzumaciju i siguran za okoliš?

Što se ustvari ovdje zbiva? “Izumitelji” genetski modificiranog lososa uzeli su gen iz tiho-oceanskog lososa Oncorhynchus tshawytscha, najvećeg od svih lososa, i ugradili ga u DNA atlantske vrste Salmo salar. Također su dodali i gen jegulje Zoarces americanus koji je zadužen za sintezu “antifriz” proteina, proteina koji omogućuje rast ribe u vrlo hladnoj vodi. FDA je već odobrila jednu verziju transgenskog “antifriz” proteina proizvedenog iz iste jegulje putem GM kvasca. Navedeni protein se koristi u proizvodnji sladoleda gdje onemogućava stvaranje velikih kristala leda i tako djeluje na njegovu finu konzistenciju.

Ako vam genetski materijal superlososa nije dovoljan, treba reći da se u stvarnosti radi samo o lososici – dakle ženki, koja ima tri seta kromosoma, što ju čini sterilnom. “Izumitelji” tvrde da je razmnožavanje nemoguće, te da će se proizvodnja odvijati samo u zatvorenim bazenima tako da riba neće utjecati na okoliš. Déjà vu. Jesmo li to već negdje gledali? Sjetimo se citata iz filma “Jurski park”, 1993:

Henry Wu: “Zar vi tvrdite da će se grupa sačinjena od ženki… razmnožavati?”
Dr. Ian Malcolm: “Ne, samo kažem da život… nađe svoj put!”

Proizvođači tvrde da superlosos ne bi trebao imati drugačiji okus ili biti ikako drugačiji sa nutritivnog stajališta, sa čime se svakako slaže i regulatorna agencija FDA koja ostaje pri stavu da GM proizvode ne treba posebno označavati. No, što kažu amerikanci? Prema jednom ispitivanju javnog mijenja čak 78% ispitanika ne želi konzumirati GM hranu, ali njihova želja je manje važna kada je u pitanju profit.

GM pobornici tvrde da je ova tehnologija rješenje za glad u svijetu. Protivnici vide uzroke alergijskih reakcija i prorjeđivanja populacije divljih životinja. Strahovi ekologa se baziraju na mogućnosti miješanja prirodne s genetski modificiranom vrstom, u ovom slučaju i s činjenicom a je GM losos puno veći i jede puno više hrane od “običnog” lososa – kako je onda moguće da neće utjecati na ekosustav u kojemu živi?

Ako se superlosos probije, da li će se otvoriti vrata i za druge GM životinje do našeg stola? Biljke već imamo: soja, kukuruz, pamuk, šećerna repa… čak 60% prerađene hrane na američkim stolovima sadrži GM sastojke. Sveprisutnost sojinih derivata kao aditiva već osigurava da je virtualno svaki amerikanac izložen genetski modificiranim sastojcima.

Ne trebamo se više čuditi što je piramida hrane u americi pala na testu, a niti ova najnovija ne polučuje nikakve pozitivne rezultate nakon deset godina primjene. I to ne zato jer je krivo postavljena, već zato što je američka hrana puna neprirodnih sastojaka u pravom smislu te riječi: nisu uobičajeni proizvodi iz prirode, već produkti čovječjeg nadmoćnog uma. Kako je napisao Jeffrey M. Smith:

Hraniti se eksperimentalnom hranom kao što je GM hrana znači kockati se sa zdravljem.