Vitamin K
Vitamin K važan je činitelj u procesu grušanja krvi, i njegov status izravno utječe na trombin, odnosno brzinu i vrijeme grušanja krvi. Postoje tri izvora i tri aktivna oblika ovog lipofilnog vitamina – vitamin K1 odnosno filokinon koji je prirodno prisutan u tamnozelenom lisnatom povrću, vitamin K2 (menokinon) kojeg proizvode crijevne bakterije, te vitamin K3 ili menadion koji je sintetski oblik. Kada se suplementira K3 on se alkilacijom konvertira u menokinon, odnosno vitamin K2.
aktivni oblici: naftokinon, filokinon, menokinon
jedinica mjere: mikrogram
Glavna uloga vitamina K je održavanje normalnih koncentracija proteina za grušanje krvi. To su faktor II, VII, IX, X te protein C i protein S, koji se u jetri sintetiziraju kao inaktivni proteinski prekursori. Konverzija iz inaktivnog u aktivni grušajući faktor zahtijeva posttranslacijsku modifikaciju specifičnog glutaminskog E nastavka koji se prevara u g-karboksiglutamat. Ta modifikacija je zapravo reakcija karboksilacije za koju je potreban enzim koji zahtijeva vitamin K kao kofaktor.
Danas je ovaj proces dobro poznat i razjašnjen za faktor II, koji je poznat i kao preprotrombin, iz kojeg modifikacijom nastaje protrombin. g-karboksiglutamat je nastavak koji je učinkovit kelator kalcijevih iona. S keliranim kalcijem protrombin stupa u interakciju s membranskim fosfolipidima i dolazi do njegove proteolize u trombin (djelovanjem aktiviranog faktora X).
Tijekom reakcije karboksilacije reducirani se oblik vitamina K, hidrokinon, konvertira u 2,3-epoksidni oblik. Regeneracija hidrokinona zahtijeva enzim reduktazu. Ta reakcija je ciljno mjesto djelovanja lijekova koji djeluju kao antiokoagulansi, poput varfarina (dikumarol).
Deficit
Apsorpcija vitamina K iz prirodnih izvora odvija se putem hilomikrona u crijevima uz uvjet da su prisutne žučne soli i ostali lipidi. Budući da je ovisan o prisustvu masti za apsorpciju, svako u kojem je poremećena apsorpcija masti ili je nema u prehrani može dovesti do deficita vitamina K. Sintetski vitamin K3 je topiv u vodi i može se apsorbirati neovisno od prisustva intestinalnih lipida i žučnih soli. Kako je K2 forma ovog vitamina zapravo produkt sinteze crijevnih bakterija, deficit ovog vitamina je u odraslih iznimno rijedak slučaj.
Međutim, dugotrajna terapija antibioticima može uzrokovati deficit kod odraslih. Crijeva novorođenčadi su sterilna, time ona ovise o unosu vitamina K putem nadomjesne hrane ili majčinog mlijeka. Primarni simptom deficita ovog vitamina kod novorođenčadi i dojenčadi je hemoragijski sindrom.
Autor:
Branimir Dolibašić, dipl.ing., nutricionist
Adekvatni unos vitamina K (EFSA), osvježeno 22.10.2017. (M.Š.)
Dobna skupina | Muškarci mcg/dan |
Žene mcg/dan |
7-11 mj | 10 | 10 |
1-3 | 12 | 12 |
4-6 | 20 | 20 |
7-10 | 30 | 30 |
11-14 | 45 | 45 |
15-17 | 65 | 65 |
>= 18 | 70 | 70 |
Trudnoća | 70 | |
Laktacija | 70 |
Izvor Tablice:
EFSA (European Food Safety Authority), 2017. Dietary Reference Values for nutrients. Summary Report.
www.efsa.europa.eu/sites/default/files/2017_09_DRVs_summary_report.pdf
- natrag na podjelu vitamina