Bakar
Bakar (kemijski znak: Cu, engleski naziv: copper) je kao kofaktor sastavni dio enzima prolil i lizil hidroksilaze, enzima uključenog u sintezu kolagena, u reakciju hidroksilacije aminokiseline lizina i prolina koje ga čine. Na taj način je uključen u tvorbu vezivnog tkiva. Svi sustavi u organizmu koji ovise o kvaliteti vezivnog tkiva, poput kapilara, ožiljnog tkiva i koštane srži iznimno su vezani za status bakra. Bakar je također bitan za funkciju endogenih antioksidativnih sustava, djelujući na katalizi enzima superoksid dismutaze. Bakar je također uključen u promet željeza, kao dio ceruloplazmina, plazma proteina koji upravo bakrom katalizira oksidaciju željeza (Fe2+ u Fe3+). Ta reakcija je ključna za vezanje željeza na proteine u svrhu transporta, apsorpcije i pohrane. Redoks potencijal bakrenih iona Cu2+ nosi ključnu ulogu u procesu energetskog metabolizma gdje kao dio citokroma sudjeluje u transportu elektrona, u kaskadnom lancu staničnog disanja.
Promet i ravnoteža u organizmu
Oko 1/3 ukupne količine bakra u organizmu nalazi se u skeletnim mišićima, 1/3 se nalazi u mozgu i jetri. Ostatak bakra pohranjen je prije svega u kostima, vezivnom tkivu te drugim tkivima. Glavni put izlučivanja bakra je putem žuči. Tako poremećaj u radu jetre ili žučne kesice ima uticaja na status bakra u organizmu. Apsorpcija bakra i njegov organizam ovise o statusu bakra u organizmu. Povećanje efikasnosti apsorpcije bakra događa se kada su umanjene zalihe bakra u organizmu. Za tu regulaciju je odgovoran protein u sluznici crijeva koji ima sposobnost vezanja bakra. Isti protein je također odgovoran za vezanje cinka i njegovu pohranu u mukozu crijeva.
To nije dobra vijest za bakar, jer se bakar i cink u tom slučaju kao antagonisti natječu za apsorpciju u crijevima. U slučajevima pojačane suplementacije cinka (doze veće od 150 mg na dan), čak i komprimatima za cuclanje, može time doći do dramatičnog gubitka bakra iz organizma. To se događa stoga jer visoke koncentracije cinka dominantno zauzmu sva raspoloživa mjesta proteina za vezanje i apsorpciju, čime se bakar normalno prisutan u hrani ne uspijeva apsorbirati u organizam. Visoke doze vitamina C u suplementima (preko 1500 mg dan) također mogu smanjiti apsorpciju bakra u organizam. Vitamin C povećava reducirani oblik bakra koji se slabije apsorbira u organizam od oksidiranog oblika.
Deficit bakra
Premda je ozbiljan deficit bakra rijetka pojava, nije rijetko da ljudi imaju granične ili suboptimalne količine bakra. Simptomi ozbiljnog deficita bakra u organizmu su promjene u pigmentaciji kose i kože, nepravilnosti i deformacije skeleta i vezivnog tkiva, reproduktivni problemi, pogoršana funkcija živčanog tkiva. Čest unos suplemenata cinka, visoke doze vitamina C ili željeza mogu doprinjeti ili uzrokovati manjinski status bakra u organizmu. Danas svakako nije rijetka pojava uzimanje ovih dodataka prehrani, a ponajprije na vlastitu ruku, bez savjetovanja sa stručnom osobom. Microcitična hipokromna anemija u prisustvu normalnih serumskih koncentracija feritina klinički je pokazatelj marginalnog deficita bakra u organizmu. Ta anemija, koja je hematološki ista kao i anemija usljed deficita željeza, razvija se kao rezultat poremećaja u korištenju željeza. Važnost bakra u održavanju koštane mase otkrivena je proučavanjem ostoporoze kod nedonoščadi rođene sa smanjenim rezervama bakra u organizmu.
Toksičnost bakra i maksimalne doze
Iako je bakar u velikim dozama otrovan za organizam, trovanje bakrom putem hrane vrlo je malo vjerojatno. Opasnost od trovanja bakrom može donijeti veći unos bakra, koji je moguće postići suplementacijom visokim dozama (10-20 mg dnevno) ili kontaminacija bakrom u proizvodnji ili metalskoj industriji. Doze bakra u suplementima koje prelaze 10 mg na dan prije svega predstavljaju opasnost za oštećenje jetre, a dužim uzimanjem i proizvodnjom abnormalnih eritrocita, općom slabošću i mučninama.
Wilsonova bolest urođeni je poremećaj metabolizma primarno uzrokovana abnormalnom toksičnosti bakra. Takva greška uzrokuje toksični metabolizam bakra, i pogađa centralni nervni sustav uzrokujući tremor, distoniju, poremećaje vezivnog tkiva, otežano gutanje, slinjenje, mentalnu retardaciju i poremećenu koordinaciju. Terapija kod ovog stanja uključuje izbacivanje i restrikciju bakra iz prehrane i dugotrajno uzimanje penicilina (veže bakar u hrani i smanjuje njegovu apsorpciju).
Nove prehrambene preporuke USDA (Američkog ministarstva poljoprivrede) koje su zamijenile RDA vrijednosti kao preporučeni unos bakra, donose za svaki nutrijent gornju granicu tolerancije unosa (Tolerable Upper Intake Levels). Za bakar je to 10,5 mg dnevno za odrasle osobe (10500 mcg).
DRI UL
Izvori bakra u hrani
Namirnice bogate na bakru su iznutrice, plodovi mora, orašasti plodovi, sjemenke, cjelovite žitarice, tamna čokolada, mahunarke, trešnje, suho voće (osobito šljive), mlijeko, zeleni čaj, piletina i krumpir.
Sadržaj bakra po tipičnom jediničnom serviranju:
pšenična klica, 2 jušne žlice 2,8 mg
pekan orah, 1/4 šalice 2,7 mg
integralna pšenična tjestenina, 1 šalica 1,9 mg
sjemenke bundeve, 1/4 šalice 1,7 mg
zobena kaša kuhana, 1 šalica 1,4 mg
ananas, svježi, 1/2 šalice 1,3 mg
školjke kamenice, kuhane 100g 1,2 mg
sok od ananasa, 1/2 šalice 1,2 mg
sok od rajčice, 1 šalica 1 mg
špinat, 1/2 šalice 0,9 mg
tofu, 1/2 šalice 0,8 mg
kupine 1/2 šalice 0,9 mg
smeđa riža, kuhana 1/2 šalice 0,9 mg
bademi, 1/4 šalice 0,8 mg
sok od grejpfruta, 1 šalica 0,9 mg
sjemenke suncokreta, 1/4 šalice 0,7 mg
Zanimljivosti
Bakarska vodica, nije mineralna voda obogaćena bakrom i dobar izvor bakra, već vrsta pjenušca nazvana prema gradu Bakru na Kvarnerskom primorju.
Bakrena voda, galica ili bakrena galica koja se koristi za špricanje vinove loze nije automatski znak da će grožđe od takve loze biti bogato bakrom. Grožđe koje je tretirano galicom treba dobro oprati u vodi jer bakar u takvom obliku nije dobar za zdravlje probavnog sustava. To se lako vidi po zelenkasto plavim patinastim točkicama na loše opranom grožđu koje je stiglo u izravnu prodaju.
Autor:
Branimir Dolibašić, dipl.ing., nutricionist
