Cink

U organizmu odrasla čovjeka oko 70% ukupnog cinka nalazi se u kostima, koži i kosi. Sastavni je dio enzima koji sudjeluju u sintezi proteina, te normalnoj funkciji RNA i DNA.

Cink (kemijski znak: Zn, engleski naziv: zinc) je osim tkiva u kojima je koncentriran, važan univerzalno za svaku stanicu, jer svaka sadrži RNA i DNA. Prema tome je neophodan i za tvorbu novih tkiva, odnosno kod zarastanja rana. Sustav koji je u neprestanoj regenerativnoj funkciji je reproduktivni i hormonski sustav, pa je tako cink ključni mineral u funkciji prostate i sintezi testosterona, spermija i općenito spolnih organa. Neophodan je za sintezu kose i noktiju, pravilnu funkciju kože. Njegov deficit u organizmu se najbrže vidi po tzv. ‘oblačićima’ na noktima, nepravilnim bijelim točkicama koje odražavaju nepravilne tvorbe nokta usljed pomanjkanja cinka. Osim pravilne funkcije kostiju, koja je u pravilu spora, ali vrlo teška za korekciju, drugi ključni sustav koji je prilično osjetljiv na manjak cinka je imuni sistem.

Brojne su studije pokazale učinkovitost suplementacije cinka u smislu imunostimulacije i brže reakcije imuno odgovora na izazov patogena. Učinkovite doze pokazele su se od 20-50 mg dnevno u trajanju od tjedan dana. Dulje suplementiranje cinka nije preporučivo, a prekoračenje doze neće pokazati više koristi, već donijeti opasnost za bubrege.

Apsorpcija i antagonizam

Zink se u hrani nalazi u Zn2+ obliku, vezan na organsku kiselinu ili keliran organskim tvarima, odnosno češće aminokiselinama (aspartat). Poput kalcija, njegovu apsorpciju ometaju fitati i oksalati iz hrane, odnosno hrana bogata netopivim balastnim vlaknima.

Cink i kalcij su antagonisti, dok su cink i magnezij u harmoniji. To znači da se kod apsorpcije cink i kalcij natječu za prolaz u organizam. Tako unos cinka ne treba miješati s unosom kalcija, u slučajevima suplementacije, odnosno kada je potrebno osigurati dovoljan unos cinka putem hrane. U slučaju magnezija, ova uputa ne vrijedi, već se u nekim slučajevima čak i preporuča uzimati cink i magnezij skupa (takvu pretpostavku utjelovljuje patentirana formula cink i magnezij aspartata, ZMA®). Postoje iznimke od ovog “pravila”, a one se odnose na multimineralne formule specijalno namijenjene za kosti, u kojima se cink nalazi u tragovima i ima funkcionalni, a ne kvantitativni karakter u formuli. Treba izbjegavati uzimanje mlijeka u isto vrijeme kada se suplementira cink.

Toksičnost cinka

Cink je toksičan kod unosa većih količina, osobito kroz dulje vrijeme. Kliničke manifestacije toksičnosti kod doza preko 80 mg dnevno uključuju smanjeni nivo HDL-kolesterola, leukocita i bakra. Poremećaj metabolizma kolesterola i probavne smetnje također se mogu javiti kod prekomjernog uzimanja suplemenata cinka. Čak i kod manjih doza neke osobe specifično osjetljivo reagiraju mučninama i probavnim tegobama.

Čak i u suplementaciji, cink je štetan mineral kada se uzima dulje vrijeme količinama koje prelaze 30-100 mg (7-3 dana). Nikako se ne preporučuje uzimati doze cinka veće od 100 mg, niti suplementirati cink dulje od 7 dana. U tom slučaju postaje toksičan, osobito za bubrege, i dovodi organizam u disbalans mineralnog statusa, odnosno deficit bakra i mangana. Općenito, osobe s lošim stanjem ili bolešću bubrega moraju konzultirati svoga liječnika prije uzimanja dodatnih količina cinka putem suplemenata.Nove prehrambene preporuke USDA (Američkog ministarstva poljoprivrede) koje su zamijenile RDA vrijednosti kao preporučeni unos cinka, donose za svaki nutrijent gornju granicu tolerancije unosa (Tolerable Upper Intake Levels). Za cink je to 40 mg dnevno za odrasle osobe.

Izvori cinka u hrani

Bogati izvori cinka su prije svega orašasti plodovi i razne sjemenke (orah, bučine sjemenke), pivski kvasac te integralne žitarice, najviše zob. Meso, osobito peradi, je također dobar izvor cinka. Nadalje, to su školjke kamenice, rakovi, jetra, govedina, morski plodovi, meso peradi, cjelovite žitarice, tofu, mahunarke, proso. Kod dojenja treba napomenuti da se cink iz majčinog mlijeka bolje apsorbira nego iz industrijske formule za dojenčad.

    DRI                                         UL

Autor:
Branimir Dolibašić, dipl.ing., nutricionist