Salicilati – hrana kao aspirin
Mnoge su epidemiološke studije povezale visoku konzumaciju voća i povrća sa smanjenim mortalitetom od raka, kardiovaskularnih i drugih bolesti. Osim što se visok unos voća i povrća povezuje sa zdravim načinom života, mikronutrijenti i drugi sastojci iz tog bilja također pružaju povoljan biološki učinak – neki smatraju da on barem djelomično proizlazi iz salicilata.
Većina znanstvenika smatra da se uobičajenom miješanom prehranom unosi od 10 do 200 mg salicilata dnevno, neke se procjene kreću od 90 do 125 mg, što također nije zanemariva količina. Drugi pak sugeriraju da je ta količina znatno precijenjena, ali novije studije upućuju na to da navedeni unos svakako vrijedi za vegetarijance.
No, kakve su sličnosti poznatog lijeka aspirina i salicilata iz hrane? Kemijski naziv aspirina – acetilsalicilna kiselina, otkriva da je on derivat salicilne kiseline. Sintetiziran prije stotinjak godina, svojim je analgetskim, protu-upalnim i antipiretskim djelovanjem našao vrlo široku primjenu kao lijek za glavobolju, mišićne bolove, sniženje temperature, kod upalnih procesa, a također u tretmanu reumatskog artritisa, reumatske groznice i blagih infekcija.
Aspirin se nakon ingestije vrlo brzo apsorbira u gornjem dijelu probavnog sustava. Dok se određeni dio u enterocitima i jetri hidrolizira u salicilat, oko 70% lijeka dospijeva u cirkulaciju te se prenosi se u sve dijelove tijela.
Kako djeluje aspirin? Razmotrimo njegovo anti-trombotsko djelovanje. U stvaranju tromba tj. krvnih ugrušaka koji mogu prouzročiti značajne negativne posljedice kao što je npr. moždani udar, uključen je enzim ciklo-oksigenaza. Sama se ciko-oksigenaza pojavljuje u dvije forme. Prvi oblik enzima – COX-1, može se pronaći u većini stanica u tijelu, a u trombocitima je esencijalan za stvaranje tromboksana A2 koji uzrokuje njihovo sljepljivanje. Drugi oblik – COX-2, nastaje kod raznih upalnih procesa i odgovoran je za biosintezu prostaglandina u upaljenom tkivu.
Kada se acetil prebaci s aspirina (acetilsalicilne kiseline) na ciklo-oksigenazu, ciklo-oksigenaza se acetilira, a aspirin prelazi u salicilnu kiselinu. Acetilitana ciklo-oksigenaza postaje inaktivna i ne može više sudjelovati u stvaranju tromboksana A2, koji je odgovoran za agregaciju trombocita i trombozu. Isto tako, aspirin acetilira i drugi oblik ciko-oksigenaze COX-2, ali u nešto slabijoj mjeri.
Aspirin se vrlo brzo “istroši” budući da je vrijeme njegova poluraspada svega 20 minuta, a paralelno s njegovim “trošenjem” stvara se salicilat. Za razliku od aspirina, njegov “istrošeni dio” – salicilat ima znatno duže vrijeme poluraspada, a kreće se oko 30-ak sati.
No, salicilat po svemu sudeći nije inaktivna molekula koja će se bez ikakvog djelovanja proći kroz organizam. Znanstvenici smatraju da “istrošeni” aspirin – salicilat ima značajno djelovanje na upalne procese u tijelu. Naime, rezultati dosadašnjih istraživanja ukazuju na to da salicilat koči ekspresiju enzima ciklo-oksigenaze-2 (COX-2) i na tako smanjuje upalne procese u tijelu.
Niti aspirin, niti salicilna kiselina ne ostaju zauvijek u organizmu, te se izlučuju iz tijela djelovanjem bubrega. Primijećeno je da je koncentracija izlučene salicilne kiseline slična kod vegetarijanaca kao i kod osoba koje dnevno, zbog zdravstvenih razloga, troše 75 mg aspirina.
Stoga se smatra da će najznačajnije protu-upalno djelovanje salicilata biti izraženo kod vegetarijanaca, budući da su salicilati dobro rasprostranjeni u biljkama. Kod osoba koje se hrane mješovitom prehranom taj će učinak biti manje izražen.
Salicilate sadrži većina voća (posebno bobičasto i sušeno) i povrće. Neki začini (kari, paprika, timijan i ružmarin) sadrže vrlo visoku količinu. Od napitaka, najveća je količina pronađena u čaju, posebno u čaju od metvice. Neke vrste meda i bomboni (pepermint i sladić) također sadrže salicilate, također i vinski ocat, kokosova mast i maslinovo ulje.
voće | povrće | začini |
ananas, badem, borovnica, brusnica, datulja svježa i suha, grožđe, grožđice, guava, jagoda, kikiriki s korom, kupina, malina, marelica svježa i suha, crni i crveni ribiz, šljiva svježa i suha | cikorija, čili paprika, endivija, kiseli krastavci, konzervirane zelene masline, paprika, rotkva, tikvice, vodeni orah | anis, bosiljak, celer mljeveni, cimet, čili mljeveni, đumbir, estragon, kadulja, kari prah, kim, klinčić, kopar, kordamon, kumin, kurkuma, lovorov list, metvica, muškatni oraščić, origano, papar bijeli i crni, paprika, piskavica, ružmarin, senf, sladić, timijan, esencija vanilije |
Izvori:
1. Perry C.A., Dwyer J. i sur. (1996) Health effects of salicylates in foods and drugs. Nutrition Reviews, Aug 1996.
2. Hare L.G. i sur. (2003) Dietary salicylates. J Clin Pathol, 56:649-650