Vitamin E

Vitamin E odnosno (alfa tokoferol) a-tokoferol, najaktivniji je oblik vitamina E iz porodice tokoferola. Svi tokoferoli imaju antioksidativno djelovanje, ali se za vitaminsko djelovanje, osobito za suplementaciju, kao referentni oblik uzima a-tokoferol.

Funkcija

Vitamin E je zapravo mješavina više aktivnih oblika porodice tokoferola, od kojih je najaktivniji i najsnažniji a-tokoferol. Razlikujemo a (alfa), b (beta), g (gama) i d (delta) tokoferol. Apsorpcija vitamina E u crijevima odvija se poput ostalih liposolubilnih vitamina (A, D, K) u tankom crijevu na način da se skupa s masnoćama transportira u hilomikronima. Na isti način, znači putem hilomikrona, dospijeva u tkiva odnosno jetru. Jetra također može lučiti vitamin E putem VLDL lipoproteinskih čestica. Zbog svoje lipofilne kemijske naravi vitamin E skladno se inkorpirira i nakuplja u staničnoj membrani, masnim naslagama i te drugim lipoproteinima koji kruže organizmom. Glavno mjesto skladištenja ovog vitamina u organizmu je masno tkivo. Stoga je ovo još jedan razlog zašto je važno znati kako odabrati pravilan izbor masnoća, budući da pržena i hidrogenizirana masnoća sadrže vrlo malo ovog vitamina, za razliku od primjerice hladno prešanih ulja ili orašastih plodova i sjemenki.

Primarna i glavna uloga vitamina E je antioksidativna, odnosno primanje na sebe i hvatanje slobodnih radikala i reaktivnih vrsta kisika. Vitamin E je glavni antioksidativni zaštitnik stanične membrane, a osobito je važno naglasiti da je važan za prevenciju peroksidacije višestruko nezasićenih masnih kiselina koje su sastavni dio stanične membrane. Vitamin E također je važan za nastajanje i održavanje ožiljnog tkiva, te uklanjanje ožiljaka.

U uskoj je i aktivnoj interakciji vezi sa vitaminom C i selenom, u zajedničkoj antioksidativnoj aktivnosti. Status vitamina E u organizmu izravno utječe na antioksidativni kapacitet vitamina C. Aktivni a-tokoferol može se regenerirati u interakciji s vitaminom C nakon što je pokupio peroksi slobodni radikal. Tako se zaustavlja oksidacijski niz, a antioksidans postaje spreman za hvatanje slijedećeg slobodnog radikala. U alternativnoj varijanti, a-tokoferol može na sebe primiti dva peroksi slobodna radikala, ali se tada konjugira u glukuronat i sprema za izlučivanje iz organizma putem žuči. Na taj način se gubi vitamin E iz organizma, ukoliko je antioksidativni potencijal čovjeka smanjen nedostatkom vitamina C. Više o načinu određivanja količine slobodnih radikala u krvi i testovima koji otkrivaju antioksidativni potencijal te zasićenost tkiva slobodnim radikalima saznajte ovdje.

Jedno od važnih mjesta zaštite osjetljivih višestruko nezasićenih masnih kiselina od peroksi radikala iz okoliša ili metabolizma je i membrana eritrocita gdje vitamin E igra važnu ulogu antioksidansa.

Deficit

Nema neke teške bolesti ili patološkog stanja koja bi se mogla navesti kao posljedica avitaminanoze a-tokoferola. Međutim, takva izjava bila bi vrlo daleko od važnosti ovog vitamina kada ne bi razumjeli njegovu ulogu. Antioksidativna aktivnost vitamina E i drugih antioksidansa nije vidljiva golim okom, i ne može se njen učinak vidjeti u jednom danu. Ipak, štetna oksidacija koju izazivaju slobodni radikali je stalno prisutna, osobito u industrijski razvijenim i urbaniziranim sredinama, pa je adekvatan stupanj antioksidativne zaštite ključan za vitalnost i dugovječnost organizma.

Glavni simptom deficita vitamina E je uvećana sklonost propadanju eritrocita, te određeni neurološki poremećaji (primjerice određene neuralgije). Kako se vitamin E apsorbira iz tankoga crijeva putem hilomikrona, svaki poremećaj u apsorpciji masti ili dijeta odnosno način ishrane koji je deficitaran mastima ugrožava status ovog vitamina. U tom slučaju obično su ugroženi svi liposolubilni vitamini. Kod nedonoščadi također treba paziti na deficit ovog vitamina. Ali, može se desiti i povećana potreba da uzrokuje deficit, primjerice kod osoba koje su na ishrani koja uključuje visok udio višestruko nezasićenih masnih kiselina.

Sve nezasićene masne kiseline su lako podložne oksidaciji, odnosno stvaranju slobodnih radikala u kontaktu s kisikom, ali se to posebno odnosi na višestruko nezasićene masne kiseline. Tako da prehrana koja uključuje koncentrirane izvore višestruko nezasićenih masnih kiselina (primjerice riblje ulje) treba komplementirati odgovarajućom količinom vitamina E radi njihove zaštite. Određene medicinske studije ističu ovaj problem kao potencijalnu opasnost od razvoja određenih vrsta raka usljed izloženosti slobodnim radikalima. To pokazuje kako u pravilu treba poštivati integralnost namirnica, gdje, primjerice u orašastim plodovima, visok udio višestruko nezasićenih masnih kiselina uvijek prati dobar status vitamina E (ili u pšeničnim klicama).

Autor:
Branimir Dolibašić, dipl.ing., nutricionist

• natrag na podjelu vitamina