Semafor (traffic lights) označavanje hrane

 

 

Način označavanja glavnih sastojaka na prednjoj strani pakirane hrane koji je zaživio na britanskom tržištu. Izradila ga je Agencija za prehrambene standarde UK (British Food Standards Agency – FSA).

Shema rangira 4 ključna sastojaka hrane: masnoće, zasićene masnoće, šećer i sol, te im pridodaje zelenu, žutu i crvenu boju ovisno o sadržaju istih.

 

Kriteriji za kodiranje bojom za pakiranu hranu (bez pića)

na 100 grama Niski sadržaj (zeleno) Umjereni sadržaj (žuto) Visoki sadržaj (crveno)
Masti do 3,0 g 3,0 – 20 g više od 20,0 g
Zasićene masti do 1,5 g 1,5 – 5,0 g više od 5,0 g
Šećer do 5,0 g 5,0 – 12,5 g više od 12,5 g
Sol do 0,3 g 0,3 – 1,5 g više od 1,5 g

 

Kriteriji za kodiranje bojom za pića

Na 100 ml Niski sadržaj (zeleno) Umjereni sadržaj (žuto) Visoki sadržaj (crveno)
Masti do 1,5 g 1,5 – 10,0 g više od 10,0 g
Zasićene masti do 0,75 g 0,75 – 2,5 g više od 2,5 g
Šećer do 2,5 g 2,5 – 6,3 više od 6,3 g
Sol do 0,3 g 0,3 – 1,5 g više od 1,5 g

 

Pristaše hvale ovaj način označavanja jer jednostavno vodi potrošača do boljeg prehrambenog izbora, dok protivnici kažu da je sustav previše pojednostavljen i ne može se primijeniti na zajedničkom europskom tržištu, odnosno da je prepreka trgovini na području Europske Unije. Snažno se usprotivila prehrambena industrija Italije čiji bi tradicionalni sirevi i maslinovo ulje uglavnom dobili crvene oznake.

Slovenska anketa provedena od organizacije za zaštitu potrošača (ZPS) pokazala je da bez oznake semafora samo 35% ispitanika odgovara točno na pitanja o šećeru, soli, masnoćama i zasićenim masnoćama u hrani. Suprotno tome, kada je korišten sistem semafora, 85% ispitanika točno je odgovaralo na postavljena pitanja. Slično je bilo i u Danskoj gdje je bez oznaka 43% ispitanika dalo točan odgovor, a s oznakom semafora 90% ispitanika je ispravno identificiralo proizvode s visokim udjelom soli, šećera i nezdrave masti.

Ispitivanja potrošača pokazuju da oni žele označavanje bojama, a kada su upitani što bi voljeli vidjeti na pakiranjima hrane, većina je odgovorila da im odgovaraju boje semafora jer su lako razumljiva i s univerzalnim bojama.

Zbog pritiska iz lobija prehrambene industrije i novih zahtjeva iz EU, kriteriji za kodiranje bojom su se mijenjali od 2007. godine kada je dobrovoljni standard predložen, a konačno uveden u ljeto 2013. godine (19.06.2013.).

Europarlamentarci su 2010. godine odbacili prijedlog EK o sistemu “vizualne podrške” na pakovanjima hrane, ali su podržali obavezno stavljanje nutritivnih informacija.

Primjer „semafor“ označavanja za popularnu kašicu od žitarica s dodanim mlijekom koja prema deklaraciji na pakovanju za jedno serviranje sadrži: energija 232 kcal, masti 6,9 g, zasićene masti 4,3 g, šećer 23 g i sol 0,20 g.

 

Izvori:
1. FoodNavigator.com
2. Informed food choices for healthier consumers, BEUC position on nutrition, www.beuc.eu
3. Euractiv.rs

 

Prati N.com